Zahvalan sam za povrede koje su mi pokazale da život nije samo neka romatnična bajka.
Zahvalan sam za prepreke na putu do ciljeva jer sam preko njih shvatio da nema jednostavnih rješenja i prečica do vrijednih ostvarenja. One su mi pokazale da nije samo vrijedan cilj do kojega sam došao već kakva sam osoba postao suočavajući se sa zaprekama koje su me učinile jačom, strpljivijom i snažnijom osobom.
Zahvalan sam na ljudima koji su mi uvijek pokazivali svoje drugo lice, lažno i umjetno, jer sam zbog njih naučio cijeniti prisutnost onih ljudi koji nisu tu bili sa figom u džepu i koji su uvijek govorili ono što su mislili. Zahvalan sam onima koji su mi okretali leđa na ulici kada su me vidjeli bilo da nisam bio dovoljno značajan za njihovo društvo, bilo da im nisam ništa trebao. Svi su me oni naučili da počnem tražiti vrijednost u sebi.
Zahvalan sam onima koji su me podržavali i onda kada sam sebe nisam mogao smisliti, onima koji su me grlili onda kada sam bio povrijeđen, onima koji su me slušali i onda kada nisam imao ništa pametno reći. Zahvalan sam onima koji su me vratili u bolje stanje kada se cijeli moj svijet rušio, onima koji su imali povjerenja u mene i moje sposobnosti, i onda kada ih nisam baš držao nešto pretjerano velikima i važnima.
Treba se jednom zahvaliti za sve ljude koji su tu bili u prolazu jer su me naučili da ne precjenjujem sebe, onima koji su tu bili radi nekih svojih interesa jer su me naučili kako se za sebe treba boriti i onima koji su mi dali ruku kada je trebalo jer sam zbog njih išao naprijed kroz život. Svi su oni imali razloga i niti jedan se nije slučajno tu našao. S ovim osjećajem zahvalnosti mnogo je lakše prihvatiti bilo što što mi budućnost donosi.
