Koliko ti treba da shvatiš da većina stvari za kojima u životu trčiš nema nekog smisla.
Znaš li koje će ti stvari biti najdragocjenije kada jednom iz druge perspektive budeš gledao na svoj život? Hoće li biti važna ona sitna podmetanja radi nekog beznačajnog materijalnog uspjeha, utrke za nečim što uopće nije ispunjavalo tvoje srce, dokazivanja pred drugima da si nešto više od njih, razmišljanja kakav je tvoj položaj u tuđim očima?
Ništa to neće biti bitno. Gledat ćeš samo koliko si volio, koliko je bilo vatre u tebi koja je ogrijavala tebe i tvoje bližnje. Gledat ćeš u one sitnice zbog kojih je tvoja radost rasla, u odnose u kojima si se iskreno i duboko smijao i osjećao da doista živiš. Gledat ćeš u ljude s kojima si mogao biti ono što doista jesi i koji su podržavali tvoje snove, radovali se tvojim malim i velikim uspjesima, tugovali u tvojim porazima, i pomagali ti stvarati tvoje sretne trenutke.
Nemoj zato sada na silu forsirati prijateljstva koja više izgledaju kao neki oblici obostrane glume, nemoj pokušavati otvarati vrata koja su ti pred nosom zalupili, nemoj za rukav vući ljude koji odlaze od tebe, nemoj davati obećanja za koja si uvjeren da ih nećeš moći ispuniti. Ne trebaju ti iskustava nakon kojih će ostati samo rane i tužne uspomene da si život potratio s onima kojima u srcu ništa nisi značio.
Traži u životu samo ono što je iskreno, nemoj ići ispod toga. Traži u životu samo nekoga tko ti može pružiti ljubav i kome ćeš je moći uzvratiti. Uvijek gledaj da na kraju danu tvoji obrazi i tvoje ruke budu čiste jer drugačije nećeš imati miran počinak, ako i budeš imao, doći će dan kada će sve opet doći na naplatu. Živi život tako da stvaraš iskustva koja će jednoga dana buditi lijepo sjećanje a ne gorak okus. Jednostavno je, ali nije uvijek lagano.
