Što više žurimo, manje živimo.
Tko je rekao da moramo imati bezbroj stvari da bismo bili sretni, posjetiti tisuću mjesta, proći kroz stotine različitih iskustava? To se ne zove život, to je iscrpljujuća utrka dok se ne srušimo i ostanemo bez svega što jesmo i imamo. To je put bez povratka nakon kojega se više ne sjećamo ni gdje smo bili, ni što smo doživjeli. To je cesta u jednom smjeru koja završava u nekoj tamo provaliji.
Što više žurimo, manje živimo. To što nam se čini da neko tko živeći užurban, intenzivan, stresan život uživa sreću je lažan sjaj. Ne može život biti ispunjen ako tvoji koraci na ovoj zemlji ne slijede tvoje unutarnje korake duše. Raskorak prije ili kasnije dođe na naplatu. Ujednači svoje svjetove. Ne možeš ići naprijed ako si zaboravio što to znači biti čovjek i kolika je cijena kojom prodaješ to čovještvo za neki materijalni interes ili nešto drugo. Ostavi se onoga što te nije vrijedno i pogledaj što je ono što doista zaslužuje tvoju pažnju i vrijeme.
Što više žurimo, manje živimo. Uspori malo i nađi nekoga koga ćeš voljeti i tko će voljeti tebe. U tom slučaju se radi o životu, sve ostalo je onaj istinski gubitak vremena. Pogledaj malo na svijet oko sebe i ljude, zastati i popričaj s njima. Pogledaj u oči neko dijete i uči od njega što to doista znači biti sretan i ispunjen čovjek. Nemoj da postaneš žrtva svoje vlastite ambicije koja će dokrajčiti sve što si stekao vrijednim i mukotrpnim radom.
Vrijednost života je u vremenu pred tobom, ne u odličjima koje si stekao. Ljepota svijeta je u tome da se možeš diviti malim stvarima i od toga uživati. Nemoj da tvoje godine i tvoj rad umanjuju tvoje prijatelje. Održavaj kvalitetne odnose koliko je do tebe jer srce živi kada ima nešto nekome pružiti. Pusti definicije uspjeha koje su izmislili ljudi koji ni po svojim kriterijima to nisu bili. Živi polako i uživaj u svakom danu pred sobom.
