Gabriel José García Márquez kolumbijski je pisac, novinar, izdavač i politički aktivist. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1982. godine.
Najpoznatiji njegovi romani su Sto godina samoće, Patrijarhova jesen Kronika najavljene smrti, Ljubav u doba kolere, kao i mnogi drugi. Ovo su neke od njegovih najpoznaijih misli:
Nikada se nemojte prestati osmjehivati, čak i kad ste tužni, jer se netko može zaljubiti u vaš osmijeh.
Uvijek će biti ljudi koji će vas htjeti povrijediti, ali trebate nastaviti vjerovati, samo budite oprezni.
Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega, a znaš da ga nikad nećeš imati.
Ne gubite vrijeme sa nekim kome nije stalo da ga provodi sa vama.
Ne plačite zato što je došlo do kraja. Radujte se zato što se dogodilo.
Ne volim te zbog onoga što jesi, već zbog onoga što sam ja kad sam pored tebe.
Nemojte se boriti previše, najbolje stvari se dese kad se ne nadate.
Nije se patilo od svakodnevnih problema jer su u mašti bili riješeni.
Nijedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati.
Život je kraći nego što čovjek misli.
