Anton Pavlovič Čehov (1860. – 1904.), ruski je pisac pripovijetki i scenarija te liječnik. Smatra se jednim od najvećih pisaca kratkih priča u povijesti svjetske književnosti. Ovo su neke od njegovih najpoznatijih misli.
Ako se bojiš usamljenosti, ne ženi se.
Čast se ne može oduzeti, ona se može samo izgubiti.
Dobar čovjek se zastidi čak i pred psom.
Drugi dio života kod pametnog čovjeka sastoji se u oslobađanju od ludosti i predrasuda i pogrešnih mišljenja koje je stekao tokom prvog dijela života.
I za tisuću godina čovjek će isto ovako uzdisati: “Ah, teško je živjeti” – i u isti mah ovako isto kao i sada, bojat će se i neće htjeti da umre.
Kad nema pravog života, čovjek živi od fatamorgane.
Kad sunce sija i na groblju je veselo.
Ljubav daje krila, ali ih i potkresuje.
Privlačan je samo brak iz iz ljubavi; oženiti se djevojkom samo zato što je ona simpatična isto je što i kupiti na tržnici nepotrebnu stvar samo zato što je lijepa. U bračnom životu najvažnija spona je ljubav, spolna privlačnost, jedno tijelo, a sve drugo nesigurno je i dosadno ma kako smo pametno proračunali. Dakle, nije riječ o simpatičnoj djevojci, nego o voljenoj.
Ne samo za dvije, tri stotine godina, nego i za milion godina, život će ostati kakav je i bio, on se ne mijenja, ostaje stalan, držeći se svojih vlastitih zakona, do kojih nama nije stalo, ili bar, kojih vi nikada nećete spoznati. Ptice selice, ždralovi na primjer, lete i lete, i ma kakve misli lutale, po njihovim glavama, visoke ili sitne, oni će isto letjeti, a neće znati zašto i kako. Oni lete i letjet će, ma kakvi se filozofi pojavili među nama; i neka filozofiraju kako ih je volja, samo neka lete.
Ravnodušnost je – paraliza duše, prijevremena smrt.
Zdrav čovjek ima tisuću želja. Bolestan samo jednu.
Prijatelj.org
