I kad makneš sve one nebitne stvari, titule, novac, sav tvoj inventar, kad oguliš sve to sa sebe i ostane samo duša, reci mi, možeš li živjeti sam/a s njom u tišini?
Reci mi, poznaješ li ti istinsku ispunjenost tišine ili osjećaš da te guši?
Reci, osjećaš li sreću samim svojim bivanjem? Onu pravu istinsku sreću dok si sam bez ikoga, bez TV-a, radia, samo ti – jesi li sretan/na?
Reci mi, jesi li spoznao/la trenutke vlastitog postojanja ? Znaš li koliko sreće možeš podariti drugom čovjeku pa makar i osmjehom samo?
Reci mi jesi li spreman/na odbaciti sve i pronaći sebe ako već nisi? Skinuti sve nametnute okove i biti ti?
Također, reci, jesi li svjestan/na sreće svake sekunde koju ti je Bog podario na ovom svijetu i jesi li zahvalan/na tome, samom postojanju svom i toj ogromnoj snazi unutar tebe koju nosiš?
Reci mi još, jesi li svjestan/na svoje posebnosti i svih nametnutih barijera? Želiš li se boriti za dobro ili puštati život da prođe mi reci?
Reci mi još uživaš li u samoći? Ako ne trebao/la bi… Tako najbolje spoznajemo sebe.
Reci mi znaš li što je oprost? Naspram drugih, ali pogotovo samih sebe?
I još zadnje samo da ja vama kažem. Možemo učiniti svijet boljim mjestom, odista je tako. Jedina granica je u ljudskoj glavi i vjerovanju, učitelji su nam posvuda na putu, samo treba obratiti pažnju.
Ostanite prisutni, rastimo skupa.
Sve vas voli Marinica
© Marina Knüsel,
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
