Jedan od najboljih tekstova o sreći i životu nije napisao nikakav ekspert samopomoći, duhovni vođa ili psiholog. Napisao ga je rimski imperator Marcus Aurelius i može potpuno preokrenuti vašu perspektivu u nošenju sa životnim izazovima.
Godine 167. Aurelius je napisao “Meditacije”, sažetak osobnih zapisa koji odražavaju njegovo temeljito proučavanje i poznavanje stoičke filozofije. Aurelius se smatra za jednog od najpoznatijih zagovarača filozofije Stoicizma, drevne grčke i rimske škole misli koja svoje korijene vuče iz perioda antičke Grčke, a bavi se njegovanjem uma kako bi se što učinkovitije nosili sa različitim događajima ili emocijama.
“Meditacije” su bazirane oko jedne jedine, jednostavne pretpostavke: Imaš moć nad svojim mislima – ali ne i nad vanjskim događajima. Shvati ovo i pronaći ćeš snagu. Aurelius, zadnji u nizu pet velikih rimskih imperatora, vladao je Rimom dvadeset godina, sve do svoje smrti 180. godine i jedan je od najcjenjenijih imperatora u povijesti.
“Marcus Aurelius je bio živi paradoks – imperator sa gotovo neograničenom moći kontrole svijeta i okolnosti, ali usprkos tome sa dubokim razumijevanjem kako sreća i mir ne leže u vanjskom svijetu“, piše Arianna Huffington u svojoj knjizi “Thrive”.
“Meditacije bez ikakve sumnje predstavljaju jednu od najučinkovitijih formula za nadilaženje svake negativne situacije koju možemo susreti u životu“, kaže Ryan Holiday u knjizi “The Obstacle Is The Way”. Niste pročitali “Meditacije”? Evo pet najvažnijih zaključaka iz magnum opusa ovog rimskog imperatora.
1. Tvoja sreća ovisi o tebi.
Središnja ideja njegove filozofije jest ideja kako ne možemo kontrolirati što nam se događa, ali možemo kontrolirati naše reakcije na životne događaje – što nam daje nevjerojatnu slobodu i snagu. Životna sreća ovisi o kvaliteti tvojih misli.
Lakše reći nego učiniti, istina, ali Aureliusov je vlastiti život najbolji dokaz ove tvrdnje. Imperator se suočio s velikim nedaćama tijekom svog života; brat i roditelji su mu umrli vrlo mladi, a i njegova je vladavina stalno bila na udaru ratova i bolesti. Aurelius je svejedno naučio kako živjeti unutar vlastite duše, odnosno “unutarnje tvrđave” – kako ju je on nazvao – mjestu mira i staloženosti. Živeći iz ovog mjesta, vjerovao je, davalo mu je slobodu oblikovanja života kontrolom vlastitih misli.
2. Život ti možda neće dati ono što želiš, ali će ti dati ono što trebaš
Aurelius je prihvatio izazove i nedaće kao neizbježan dio života, ali njegovo duboko uvjerenje kako je Svemir fundamentalno dobar pomoglo mu je da prihvati teškoće.
Argument mu glasi približno ovako: pošto je život u cjelini dobar onoliko koliko to može biti, i svi su njegovi sastavni dijelovi dobri onoliko koliko to mogu biti, pa stoga moramo voljeti, ili barem prihvatiti, svaki njegov dio.
Otišao je i korak dalje, tvrdeći kako su upravo prepreke naša najveća prilika za rast i napredak. Tjeraju nas da se preispitamo, pronađemo novi put i u konačnici se osnažimo prakticirajući vrline kao što su strpljenje, velikodušnost i hrabrost. Prepreka akciji osnažuje akciju. Što stoji na putu postaje put.
3. Postoji nešto dobro u svakome
Aurelius ne izražava puki slijepi optimizam kada savjetuje čitateljima pronalaženje zajedničkih dodirnih točaka s drugima ili traženje dobrote u svakom koga susretnu. I u politici i u životu, Aurelius je vidio kako ljudi znaju biti sebični i agresivni – i sam je živio usred ratova i ustanaka – pa opet, odabrao je ne dopustiti da akcije drugih utječu na njega. Umjesto toga, stalno se podsjećao kako postoji nešto “božansko” u svakom od nas:
Kada se probudiš ujutro, reci sam sebi: Ljudi s kojima ću se danas nositi će biti nezahvalni, arogantni, nepošteni, ljubomorni i nabusiti. Ovakvi su jer nisu u stanju razlikovati dobro od zla. Ali ja sam se već upoznao s ljepotom dobrote i s ružnoćom zla, prepoznao sam kako čak i najgori među njima imaju prirodu nalik mojoj – ne možda iste krvi ili rođenja, ali istog uma – te kako u sebi nose djelić božanskog. Stoga me nitko od njih ne može povrijediti. Aurelius je vjerovao kako su ljudi predodređeni za suradnju, baš kao “zubi na gornjoj i donjoj vilici”.
4. Istinski mir dolazi iznutra
Mnogi od nas žive frenetičan, visoko-oktanski život, stalno fantazirajući kako će jedan dan pobjeći od svega na meditacijsko povlačenje ili uzeti slobodne dane i otputovati.
Ali Aurelius je snažno vjerovao kako ne trebaš bježati iz svog okruženja da bi pronašao mir. Možeš mu pristupiti bilo kada, svojim umom.
Ljudi traže odmor za sebe, u prirodi, na obali ili u brdima. Nema nijednog mjesta gdje čovjek može pronaći više mira i bezbrižnosti od onog unutar svog uma. Stoga si stalno poklanjaj ovaj predah i njime se obnavljaj.
Uzimanje “mentalnog predaha” kroz meditacijsku praksu, ili jednostavno kroz prakticiranje pomnosti tijekom dana, dokazano donosi brojne blagodati našem mentalnom zdravlju. Meditacija poboljšava pamćenje i pažnju, smanjuje stres, unaprjeđuje emocionalnu dobrobit i kvalitetu sna te osnažuje kreativnost i produktivnost.
5. Promatraj život kao “starog, vjernog prijatelja”
Možda najdojmljiviji citat iz “Meditacija” ohrabruje nas da gledamo život kao da je, riječima pjesnika Rumija, “namješten u našu korist“. Takav je pogled moćan način za transformaciju bilo kakve prepreke na koju naiđemo. Aurelius piše:
Istinsko je razumijevanje gledati životne nedaće na sljedeći način: “Ovdje si za moju dobrobit, iako se o tebi priča drugačije”. Sve se preokreće u vlastitu korist kada pozdravljaš situaciju na sljedeći način: “Ti si baš ono što sam tražio”! Doista, što god da se desi u životu predstavlja idealan materijal za naš osobni napredak, i za napredak drugih oko nas. Ovo je, jednom riječju, umjetnost – a ta je umjetnost zvana “život” prikladna i za ljude i za bogove. Sve nosi u sebi smisao i skriveni blagoslov; što bi onda u životu trebalo biti čudno ili naporno, kada je čitav život tu samo da te pozdravi kao starog i vjernog prijatelja?
Izvor: www.osobnisvemir.hr
