Nemojte reći „nisam uspio“, recite „naučio sam“ i bit će vam jasno kako funkcionira život!
Koliko smo vremena u životu proveli cmizdreći nad stvarima koje nisu krenule onako kako smo mi očekivali a onda svuda oko sebe tražili krivce što su se okolnosti izjalovile i što nismo dobili priliku zablistati. A zapravo problem nikada nije ni bio u okolnostima, jer riječ sudbina je samo prazna riječ dok joj mi ne damo neko značenje, dok je ne ispunimo svojim odlukama i njihovim provedbama, dok se ne odvažimo na rizik i ono što iza njega slijedi.
Problem je bio to što smo previše čekali, što smo mislili da je kriza neko stanje poput lošeg vremena kojega samo trebamo čekati da prođe bez da išta napravimo. Nismo razumjeli osnove života a one se sastoje u tome da ako ništa ne pokrenemo sve će uvijek ostati onako kako je bilo. Nismo naučili da ako samo sebe nekada ne ohrabrimo može proći cijela vječnost dok nas ne ohrabre drugi, a veća je vjerojatnost da će nas netko u međuvremenu zasuti kritikama.
Uvijek je problem bio što smo gledali na krivu stranu. Gledali smo vani, u druge ljudi, u stvari oko nas a trebali smo samo pogledati u sebe. Ako nikada ne pogledamo u sebe, nikada nećemo otkriti lepezu sposobnosti koje imamo i mogućnosti koje su u našim rukama. Uvijek ćemo misliti da se krivci nalaze tamo negdje ne znajući da su se oni duboko sakrili u nama, u našoj pasivnosti, neodlučnosti, nespremnosti da iskoristimo priliku u kojoj se nalazimo.
Sve što je u životu teško jest izdržati do pobjede. Imati vjere da u drami života rješenje dolazi tek na kraju. Reći sebi riječi ohrabrenja i u okolnostima punima straha i sumnje. Tek nakon pobjede otvara se perspektiva unatrag a kockice života slažu same od sebe. No ako odustanemo prije pobjede nikada nećemo znati kakve nam je medalje život namijenio i gdje nas je sve mogao dovesti. Zato nemojmo zdvajati nad sadašnjim porazima. Nemojmo reći „nisam uspio“, recimo „naučio sam“ i bit će nam jasno kako funkcionira život!
