I naše rane mogu biti startna pozicija u životu, nekada jako dobra.
Tek kada sam ostao sam pred krhotinama svoga života shvatio sam da nešto od njih trebam napraviti, shvatio sam da nikada nisam imao tako jaku motivaciju da nešto postignem i ostvarim kao onda kada se moj život raspadao na tisuće malih komadića. Tek tada sam postao svjestan da moram imati neki razlog da živim i od tada sam sve stvari odlučio posložiti na njihovo mjesto.
Kad sam prihvatio rane kao svoju startnu poziciju shvatio sam da više nema razloga da čekam neku savršenu priliku da bih počeo živjeti. Dovoljan je bio sadašnji trenutak i saznanje da ukoliko sada ne djelujem moj život će ostati onakav kakav je i uvijek bio. Počeo sam učiti od prošlosti suočavajući se sa svom svojom tamom koja se tamo dogodila. Nisam se više plašio usamljenosti, sad sam je vidio kao dar i kao šansu da bolje upoznam sebe.
Ako vam život izgleda tmuran i tužan to je zato što niste odlučili drugačije na njega gledati. Nemojte ga ograničavati različitim strahovima, jer doći će vrijeme kada ćete shvatiti da je sve to bila samo isprazna iluzija koja vam je uzela dobar komad života. Volite sebe dovoljno da otiđete iz situacija u kojima se prema vama ponašaju s podcjenjivanjem a tražite ljude i iskustva koja u vas ulažu veliku vjeru i pouzdanje.
Zahvalan sam ranama koje su bila moja startna pozicija u životu. Tek u najdubljem susretu s njima shvatio sam da smo mi gospodari svoje sreće jer tu možemo osjetiti one najdublje osjećaje i doći do najvećih životnih istina koja nam nikakva škola ne može prenijeti. Zato ne očajavajte kada se nađete u teškoćama života već učite svoju osobnu tragediju pretvarati u osobnu pobjedu. Slušajte ono što vam govori onaj glas iznutra i daleko ćete doći.
