U životu nekada treba pobjeći od svijeta, pobjeći od svega da ne pukneš.
Ljude ne možeš mijenjati, stvari su takve kakve jesu, a sve što možeš je odmaknuti se i dopustiti da se stvari u tebi smire. I uzbrkana voda treba vremena da se pretvori u bonacu. I tebi treba vrijeme i samoća da dođeš na svoje i shvatiš da se s očekivanjima koje sada imaš ne može daleko stići i da te koštaju više nego bilo koja druga stvar na svijetu.
Pobjegni nekada od svijeta čisto tako da se središ, da razabereš svoje misli, osjećaje, uvjerenja, očekivanja i dođeš na svoje. Pobjegni da ne odustaneš od svojih snova već samo da na trenutak dođeš sebi i shvatiš da odustajanja ne vode nikuda, da borbe koje vodiš nemaju smisla i da je jedina stvar koju možeš napraviti srediti prvo stvari u sebi a onda izaći iz sebe i vidjeti što se tu može napraviti.
Nema smisla da više gutaš nepravdu, trpiš nepoštivanje, prihvaćaš ignoriranje, dopuštaš sramotu, sve će to ostaviti velikog traga na tebi. Prestani biti svima sve, dokazivati se svakome koga sretneš, pumpati svoj ego čime god stigneš jer sve to prije ili kasnije dođe na naplatu. Kad jednom pogaziš svoje vrijednosti svaki sljedeći put ti je to lakše učiniti, a onda nakon nekog vremena shvatiš da život koji živiš više nije tvoj i da ti više nisi onaj isti koji je bio.
U životu nekada treba pobjeći od svijeta i shvatiti da ti ništa ne vrijedi da su svi na tvojoj strani ako si ti prešao na onu drugu stranu gdje se više ne pronalaziš niti osjećaš sebe. Puno je rana koje se ne vide i koje su stvarnije od onih što ih dodirom možeš osjetiti i nikada ne dopustiti da ikada postaneš onaj koji na te rane dodaje sol. Dođi sebi a onda se vrati u ring, vrati se i pokaži tko si i što si, pokaži da znaš koji je tvoj cilj a nebitne stvari prepusti nebitnima.