U životu ne bježi od teškoća, bježi od onoga što nema smisla.
Teškoće su samo drugo lice života, viđeno drugačijim očima. One nisu gubljenje vremena, one su pronalaženje samo smisla vremena koje nam je darovano. Nemoj misliti da na njih trebaš reagirati onako kako su te učili i kako si to činio do sada. Sve će se promijeniti kad shvatiš da ti nisi ista osoba kao drugi, pa niti ista osoba koja si bio jučer i da tvoj rast ovisi samo o tebi.
Svaka teškoća ima neku zadaću, upoznati pravo lice ljudi oko nas, shvatiti kolike su stvarne naše sposobnosti, probuditi iskru nade kada se na horizontu nadviju samo tamni oblaci. Teškoće su tu da nam omoguće da postanemo cjelovite osobe, što često zanemarimo kada počnemo uživati u samo nekom lijepom aspektu neke stvarnosti. One su tu da otkrijemo svoje unutarnje „zašto“ i pokažemo ga pred svijetom.
Teškoće nam otvaraju oči za sitnice i pomažu nam da život počnemo promatrati na novi način. Da shvatimo da je često ono što vidimo samo neki privid i iluzija iza kojeg se zapravo skriva pravo lice istine. One su tu da damo obećanje sebi koliko daleko ćemo ići i što ćemo učiniti, da prestanemo zdvajati nad sudbinom i pogledamo koliki je stvarni spektar naših mogućnosti koje smo zagušili svojim pogrešnim uvjerenjima.
Ne uskraćuj sebi poteškoće, uskrati sebi besmisao jer život je pustolovina i da bi došao do vrijednih ciljeva moraš se uspinjati, ići dalje usprkos umoru i riskirati jer ne znaš što te čeka na kraju puta. Promotri poteškoće sa smiješkom, a ne sa kiselim izrazom lica i vidjet ćeš u njima sirovi materijal od kojeg ćeš oblikovati statuu svoje pobjede. Zato duboko udahni, stisni zube i kreni naprijed koliko god ti teško bilo, jednoga ćeš dana vidjeti da je vrijedilo.
