Ponekad se naš život sastoji od samih čekanja, čekanja prave osobe, čekanja pravih događanja, čekanja pravoga vremena.
A nikoga i ništa ne treba čekati jer sve se događa u pravo vrijeme. Sva promjena koja se treba dogoditi – mora se dogoditi u nama, a to je preobrazba našeg shvaćanja svijeta i života. Često čekamo prave godine da započnemo istinski živjeti, čekamo trenutak kada ćemo imati više znanja, više sposobnosti i više prilika, a zapravo smo već sada u tim pravim godinama.
Prave su one godine u kojima prestaneš optuživati druge za svoje pogreške i shvatiš da živiš život kakav si sam izabrao, shvatiš da si sam donio odluke koje su te dovele do toga gdje si sada. Prave godine su one u kojima shvatiš da osuđivanjem druge osobe za njene postupke, ne govoriš o toj drugoj osobi, već mnogo više govoriš o sebi, govoriš o svojim skrivenim namjerama i konfliktima o kojima nitko ne zna ništa.
Prave su one godine u kojima shvatiš da je zavist i ljubomora samo gubljenje vremena jer ne znaš što druge osobe prolaze, a još manje možeš razumjeti koju su cijenu one platile da bi bile to što jesu ili da bi imate to što imaju. Da li je ta cijena plaćena u novcima, živcima, pogaženom dostojanstvu ili nečem drugom. Prave su one godine u kojima prestaješ žrtvovati to što jesi samo zato što se nekome ne sviđaš takav kakav si.
Život u sadašnjosti je uvijek najteži život, jer se moramo suočiti sa sobom, suočiti sa onim što bismo željeli biti ili imati a nismo ili nemamo, suočiti sa odnosom koji drugi imaju prema nama, sa povredama i udarcima koje dobivamo , sa svime što nam život daje. Sve nas to navodi na čekanje nekog Godoa koji nikada neće doći. No jedino pravo vrijeme je ono u kojem shvatimo da je naš život sada i ovdje, i da ga jednom već moramo početi živjeti a prestati uvijek nešto čekati.
