Poželiš li nekada život živjeti na način na koji to ne čine drugi?
Poželiš li nekada da te nije briga što drugi misle i kako te tko gleda? Poželiš li nekada da ti unutarnji rast bude ispred natjecanja i uspoređivanja s drugima? Kako smo samo zapeli u ovaj obrazac razmišljanja gdje se opravdavamo za ono što ne trebamo, onima kojima to ne trebamo činiti a na koncu nam ni samima nije jasno što smo s time dobili.
Poželi nekada da ti tvoji snovi budu prioritet, da sebi kažeš da ćeš danas raditi ono što ti ispunja srce i hrani dušu oduševljenjem. Podaj zato svakog dana jednu šansu, pa nakon nje drugu, pa nakon nje treću sebi jer ako brzo odustaneš od sebe, još brže će drugi od tebe. Ključ nekog boljeg života nalazi se već davano u tvojim rukama a ti si činiš poput čovjeka koji drži taj ključ u ruci i pita se koja vrata on otvara i čemu on uopće služi.
Nemoj se bojati težine života, možeš se samo bojati da će ti život biti previše lak da nećeš moći upotrijebiti svu svoju snagu koja će neiskorištena propasti kod tebe. Izazovi života i služe da bi malo ojačali mišiće naše volje, strpljivosti i dosljednosti a ne samo u teškoćama života pitali se ima li on ikakvi smisao. Zavolite život pa ćete pronaći njegov smisao, zavolite sebe pa ćete zavoljeti i druge i pitanje smisla vam više neće biti bitno.
Ljepota života je pronaći zadovoljstvo u malim stvarima, igrati se kada ti život navali ozbiljnost na pleća i prihvatiti da živimo u čarobnom svijetu koliko god stvari ne bile pod našom kontrolom. To nisi ono što drugi misle o tebi, ti si ono što sam kažeš i u što sam vjeruješ. Vjeruj u jednu lijepu priču svoga života u kojoj sve epizode imaju svoj smisao, i one teške i one lijepe, sve su one slagalice mozaika kojega smo dobili na dar.
