Nije u redu da ovo malo vremena što je pred tobom potrošiš na nešto što te potpuno ne ispunjava.
Dogodi se to kada povjerujemo u previše laži i kada više ne razlikujemo ono što nas čini sretnima i ono što nas unesrećuje. Umjesto da svaki novi dan i njegova čudesa stavljamo na prvo mjesto, na prvo mjesto stavljamo pogreške prošlosti, promašaje, izdaje, sve one loše trenutke koje ne možemo izbaciti iz našeg uma.
Nije u redu da ovo malo vremena što je pred tobom potrošiš brinući se za stvari koje se nikada neće dogoditi. Nemoj misliti da je razmišljanje o mogućim i nemogućim problemima samo razmišljanje, to je jedna vrsta mučenja u koju kada jednom uđeš nećeš više nikada izaći jer ima nešto u čovjeku što se ne odupire tako lako toj vrsti brige jer misli da će pretresajući te loše stvari na taj način jednom doći do njihovog okončanja.
Nije u redu da ovo malo vremena što je pred tobom očekuješ da je netko drugi dužan pobrinuti se za tvoj bolji život, vjerovati u tebe, nagovariti te na fantastične stvari jer što ako se ta osoba ne pojavi? Hoćeš li se tada žaliti na nedostatak vjetra koji bi gurao tvoja jedra ili ćeš sam uzeti vesla u ruke i krenuti tamo gdje si uvijek želio poći, pronalazeći prvo ohrabrenje i oduševljenje u sebi a tek onda u ljudima i stvarima oko tebe koje te inspiriraju.
Nije u redu da ovo malo vremena što je pred tobom ne obraćaš pažnju na male stvari, na ljude koji s osmijehom prolaze kroz tvoj život, na male pažnje kojima te obasipaju bližnji, na lijepu riječ koji si stoput čuo ali nisi odgovorio. Nema ljepšeg osjećaja od toga da možeš uživati tihim šaputanjima srca i znati da je tu netko za tebe. Pravo je bogatstvo shvatiti da si čovjek i živjeti s onima koje prihvaćaš i ljubiš i koji isto tako prihvaćaju i ljube tebe.
