Svatko od nas želi biti sretan, a istinski smo sretni kada smo voljeni.
Kada očekujemo da nas netko voli pa tu ljubav primimo na drugačiji način od onog koji smo zamišljali, zadobijemo ranu u duši i pomalo se narušava odnos s tom osobom. Gubimo povjerenje u osobu koja nam je nanijela ranu i vjeru i nadu da će se taj odnos promijeniti.
Treba vremena da rane zacijele. Ali ne liječi samo vrijeme rane. Vremenski odmak nam pomaže da bolje sagledamo činjenice kako je došlo do rane i posljedice koje su nastupile u odnosu te da nam pomogne razmisliti možemo li ponovno uspostaviti odnos i na koji način. Ljubav, odnosno oprost na prvom mjestu liječi rane. Oprostom vraćamo narušeni mir. Oprost utišava oluju nemira i bijesa što nam se „učinila nepravda“. Čisti pogled da možemo razdvojiti taj čin koji nas je duboko ranio od osobe koja ga je počinila. U tom miru duše možemo sagledati perspektivu budućnosti i osluškivanjem nutarnjeg glasa možemo prepoznati sljedeći korak za ponovnom uspostavom narušenog odnosa ako je i druga osoba voljna dati svoj doprinos suradnji i ići u susret ponovnoj izgradnji odnosa. Rane zacijele kada se oprosti toj osobi, iako ožiljak ostaje cijeli život kao podsjetnik na lekciju koju smo naučili.
Najčešće osobe iz neznanja povrijede druge. Često nemamo namjeru povrijediti drugu osobu, a ipak to nesvjesno učinimo zbog svoje pogrešne percepcije što to prava ljubav je i zbog vlastite slabosti. Naime, svatko od nas nosi svoje rane iz djetinjstva koje utječu na to da i mi iz te povrijeđenosti ranjavamo druge da bi drugi imao taj osjećaj koji je i nama nanesen. Kada smo povrijeđeni i bijesni, sebični smo, gledamo samo na sebi i tada nastaje još gore. Oprosti drugoj osobi na pogreški. Oprosti sebi na pogreški. Ako možeš, ponovno pokušaj izgraditi taj odnos. Ako ne možeš, nauči lekciju i nastavi dalje jer za uspostavu ponovnog odnosa je potrebno dvoje.
Najčešće ne možemo spriječiti zadobivanje rana jer nam ih često nanose i osobe koje volimo, kojima vjerujemo, zato nas toliko bole i razočaraju. One su neizbježne u ljudskim odnosima. Ne postoji osoba na ovom svijetu koja nema rana u duši. Ipak, postoje neke rane koje možeš spriječiti i zaustaviti tako da se udaljiš od osobe za koju se zna da ti ih namjerno nanosi s negativnim ciljem.
Rane su znak da smo nesavršeni u ljubavi jer ti ih je nanijela nesavršena osoba koja nije znala ljubiti, ali rane su upravo i put da se nauči istinski ljubiti. Ne usmjeravati se samo na zadobivenu ranu, već se zagledati u drugoga. Smoći snage izdignuti se iznad vlastite povrijeđenosti i pomoći drugome da izliječi svoju ranu kako bi prestao s nanošenjem boli drugome. Za to je potrebna velikodušnost i snaga, ne sebičnost.
Možeš bježati od posljedica rana neko vrijeme, ali ne možeš im pobjeći. Preteći će te kad-tad ako ih nisi izliječio na vrijeme i onda će biti još dublje, bit ćeš još umorniji i više će boljeti. Ne produbljuj ranu gorčinom, bijesom, ružnim riječima, smišljanjem osvetoljubljivih planova, već je odmah počni povijat razumijevanjem i oprostom. Vidjet ćeš kako će to djelovati oslobađajuće za tebe. Teret će postajat puno lakši dok skroz ne nestane. Odvoji tu emociju koju ti je druga osoba nanijela od njezine osobe. Nemoj je osuditi, nego je nastoj razumjeti. Znaj da je i ona puna rana, da i ona ima svoju životnu priču u pozadini zbog koje je to počinila jer vjerojatno nije znala drugačije.
Prihvatimo da su rane jednostavno sastavni dio života. Znaj da će i to proći kao što sve dođe i prođe. U međuvremenu dok se suočavaš s njima, ne dopusti da ti suočavanje s njima i osobama koje su ti ih nanijele naruši taj nutarnji mir i ukrade svakodnevnu radost.
Nisu sve rane iste. Nisu svi tereti jednaki. Ali svaki nas nečemu uči i oblikuje. One su tu u konačnici da postanemo jači, snažniji, drugačiji nego prije. Malo više napunjeni ljubavlju prema drugima. Da nam budući odnosi postanu još kvalitetniji. Da bismo spriječili zadobivanje novih rana. One nas uvijek više vode prema dnu, da bolje upoznamo svoju dušu i približimo se razumijevanju dna druge osobe. I zapamti: ti biraš hoće li te one učiniti boljom ili gorom osobom. Možeš odabrati put oprosta i ljubavi, ali možeš odabrati i put kritiziranja i optuživanja. Prvi će te izliječiti. Drugi će te razoriti.
Ne daj da te bijes ogluši, oslijepi i otvrdne ti srce pa da ne čuješ taj nutarnji glas koji te savjetuje koji ti je idući korak. Ne smatraj rane neprijateljima, smatraj ih pomoćnicima na putu prema tome da postaneš bolja osoba. Promijeni svoj odnos prema njima i vidjet ćeš kako ćeš malo po malo brže naučiti liječiti te rane i ne dopustiti da ti ukradu radost koja se krije u svakom darovanom danu. Ne kopaj previše po njima mozganjem. Ušuti pred njima da čuješ onaj glas u sebi koji će ti kazati što ti je činiti. I ne gubi vjeru i nadu da će se one ipak pretvoriti u neko veće dobro. Kad-tad. Možda ti nikada ne saznaš plod te patnje, ali nema veze. Ako su ti pomogle da postaneš bolja osoba, dovoljno je.
Anamarija Botić
