Urugvajski predsjednik Jose Mujica bio je nasiromašniji predsjednik na svijetu.
Kao predsjednik Urugvaja, živio je u svojoj seoskoj trosobnoj kući, nedaleko od Montevidea. Predsjedničku palaču je ustupio beskućnicima Montevidea i organizacijama koje brinu o beskućnicima, a od svoje plaće odvajao 90% i davao u humanitarne svrhe, jer, kako sam kaže, ”i žena mu zarađuje dobru plaću, što je njima dovoljno za život, pa im čak svakog mjeseca pretekne nešto novca, koji stave u banku za crne dane”. “To što sam sad predsjednik ne znači da se trebam promijeniti, i zarađivati više nego što mi je potrebno; i osjećam dužnost da pomognem, to nije žrtva, to je moj osjećaj dužnosti”.
Na pitanja ”kako se osjeća kao najsiromašniji predsjednik na svijetu”, odgovara da je “skroman, a ne siromašan, da su siromašni oni kojima nikad nije dovoljno, a ne oni koji žive skromno”. Na pitanje ”kako s tim stavom uspijeva da pravi ekonomski preporod Urugvaja”, kaže da ”ne može biti protiv potrošačkog društva, jer je takvo vrijeme u kojem živimo i to je važno za razvoj ekonomije, ali može biti protiv rasipništva. I protiv toga se bori. Mada, ne razumije zašto su se ljudi odrekli svojih osam sati slobodnog vremena da bi radili više i više, da bi kupili nove automobile u kojima provedu pola života zaglavljeni u prometu, jer žele da žive u centru grada i da imaju vile na moru u kojima provode dva tjedna godišnje, a ima ljudi u Urugvaju koji nemaju krov nad glavom”.
Za pet godina podigao je bruto nacionalni dohodak skoro duplo, a potrošnju energije iz obnovljivih izvora je podigao čak na 30%, jer duboko vjeruje u čuvanje prirodnih resursa. Proveo je 13 godina u zatvoru kao revolucionar kojeg je ranila, mučila i na kraju uhapsila vlast diktatora Bordaberryja. Od tih trinaest, sedam godina u tom zatvoru predsjednik Urugvaja proveo je po samicama i specijalnim rupama za mučenje zatvorenika. Bez dozvole čak i da čita knjigu.
Izvor: //alternativainformacije.com
