Ljudima s dušom uvijek je ovaj svijet bio pomalo opasno mjesto.
Ljudima koji su davali bez da prave računicu, ljudima koji su vjerovali bez da su provjeravali, ljudima koji su ljubili iako uvijek ljubav nisu primali. Živjeli su takvi ljudi da nekome uljepšaju dan, pokažu put, učine ovaj svijet boljim mjestom ali dobili su udarce i povrede, doživjeli izdaje i razočarenja jer nekome to nije odgovaralo, neko u tome nije vidio svoju korist.
Ima još ljudi koje se ne bore s ambicijama za svoje mjesto pod suncem, već koji dopuštaju da ih srce vodi i u njemu traže odgovore na enigme svakodnevice i rješenja za probleme s kojima se susreću. To su ljudi koje sudbina nikada nije mazila jer su se u njihovoj blizini uvijek nalazili ljudi s dvostrukim trostrukim i višestrukim licem, ljudi kojima nije bio problem poigrati se s tuđim osjećajima jer svojih u konačnici nisu ni imali.
Ljudi koji su naučili vjerovati uvijek su bili na meti onih koji su se vjerom služili samo u svoju korist, samo onda kada je njima to odgovaralo. Zato nikada nemoj podcijeniti one lijepe i iskrene osjećaje koje ti netko poklonio, nadu koju ti je netko pružio jer ti je u njoj dao dio sebe. Na tebi je da čuvaš i štitiš tu njegovu unutarnju svetinju i koliko u tome uspiješ bez obzira na sve na koncu imat ćeš čist obraz i miran san.
Ljudima s dušom uvijek je ovaj svijet bio pomalo opasno mjesto. Jer kako sakriti i zatomiti u sebi ono što te čini čovjekom i daje ti ponos i dostojanstvo. Imat ćeš snage da pronađeš ono najbolje u sebi kada shvatiš da jedino to tvom životu može dati neki smisao. I kada u životu doživiš neku povredu, i netko ti srce slomije na komadiće imaj hrabrosti ustati, krenuti ispočetka i vjerovati u novi dan. To je najkarakterističnija crta ljudi s dušom.
