Sjetiš li se ikada onih kojima si važan?
Sjetiš li se tih ljudi onda kad odlučiš pobjeći od svega jer ti bude dosta jeftine glume i imaš osjećaj da se cijeli svijet tvoj raspada? Kad se nagledaš namještenih uloga, usiljenih osmijeha i naslušaš dugački niz samohvala od kojih ti više dođe muka i poželiš se sakriti u neku mišju rupu daleko od svijeta laži sjetiš li se tada onih kojima si važan i koji bi sve dali da si dobro i da si onaj stari kao nekada.
Kada propadnu svi tvoji snovi i kada s pitaš ima li smisla još živjeti sjeti se onih koji su te za ruku naprijed vodili i koji su govorili da vrijediš. Oni znaju tvoju pravu vrijednost a ne oni koji su te podcijenili, ponizili, iskoristili i napustili. Strah će te uvjeriti u sve, sumnja će te uvjeriti u sve ali na koncu ćeš shvatiti da bio dužan suprostaviti im se jer podrška onih koji te vole mnogo je veća od svih uvreda neprijatelja.
Ne traži tada opravdanja za poraze, nemoj tada u svojim mislima preuveličavati težinu života smatrajući da te snašlo svo zlo svijeta, već duboko udahni, stisni zube i kreni naprijed. Ostani borac do kraja. Voli sebe onako kako te vole oni ljudi koje je život stavio na tvoj put, i koji su ti dokazali vjernost u teškim situacijama. Tvoji snovi su put preživljavanja, vjeruj njima i stavi sve na tu kartu pa ćeš vidjeti kako će se stvari početi mijenjati.
Ljudi koji te vole – vole te u svim tvojim izdanjima, i dobrim i lošim, i kada si na pobjedničkom postolju i kada si u blatu. Zar da zbog par ljudi odustaneš od svega u što si vjerovao i čemu si se nadao? Nemoj im to priuštiti! Osjeti ljubav onih kojima si važan a onda kreni dalje. Osjeti nježnost i blagost onih čije riječi nisu glasne ali je prisutnost duboka. Sjeti se onih kojima si potreban a onda kreni dalje u nove životne pobjede, za njih i za sebe.
