Jednog dana u parku žena je sjela do čovjeka koji je sjedio na klupi u blizini igrališta. “Ono je moj sin tamo!” rekla je, pokazujući prstom na malenog dječaka u crvenoj majci koji se spuštao niz tobogan.
“Jako zgodan dječačić!” rekao je čovjek. “Ono je moj sin na vrtuljku u plavoj majici.” Tada je pogledao na sat i pozvao je svog sina. “Što kažeš na to da idemo?”
Dječak je odgovorio: “Još samo pet minuta tata, može, molim te? Samo pet minuta.” Čovjek je kimnuo glavom, a dječak se sretan nastavio dalje vrtjeti na vrtuljku.
Minute su prošle i tata je opet pozvao svojeg sina. “Vrijeme je da idemo.” Dječak je ponovno pitao. “Tata, jel može još samo pet minuta?” Čovjek se nasmijao i rekao OK. “O, vi ste izgleda jako strpljiv otac?” rekla je žena. Čovjek se nasmijao i potom rekao: “Moj stariji sin prošle je godine stradao kada je automobil naletio na njega dok je vozio bicikl ovdje u blizini. Nismo nikada provodili puno vremena zajedno i sada bi dao sve da imam još pet minuta s njim. Obećao sam sam sebi da istu pogrešku neću ponoviti s mlađim sinom. On sada misli da je dobio još pet minuta da se ljulja, a zapravo je istina da sam ja dobio još pet minuta da ga gledam kako se igra.”
Izvor nepoznat
