Jednom kad shvatimo da smo nekome važni naše se snage udvostručuju.
Odjednom više ništa nije kao prije. Shvatimo da uvijek možemo učiniti više od onoga što smo mislili i da mali znak pažnje i ljubaznosti postaje poput koluta za spašavanje koja nekome može spasiti život. Kad shvatimo da smo nekome važni sve naše boli preobražavamo u rast jer shvatimo da patnja ima smisao i da će na kraju iz nje iuzaći nešto jako vrijedno za sve a napose za nas.
Jednom kad shvatimo da smo nekome važni otkrit ćemo svoje mjesto pod suncem, mjesto koje smo godinama tražili ali uzalud, mjesto koje nam je uvijek izmicalo za malo. Koliko smo samo lutanja prošli u potrazi za vlastitim identitetom, koliko smo pravaca promijenili, strategija koristili ali onaj osjećaj dubokog ispunjenja kao da je za dlaku bio udaljen od nas jer nismo razumjeli da smo svi dio istog bića i da je potreba za davanjem i primanjem ljubavi veća od svega.
Jednom kad shvatimo da smo nekome važni otkriti ćemo da doista postoji ona jedinstvena svrha za koju smo stvoreni, da to nije samo neka puka fraza i da naša vlastita izgradnja neizostavno ide uz izgradnju drugih. Sav onaj osjećaj manje vrijednosti, odbačenosti, depresije, tuge odmah nestaje jer život koji živimo traži od nas borbu sa izazovima s kojima se susrećemo a ne samo prazno preispitivanje svakodnevice koje nas ne vodi nikuda.
Jednom kad shvatimo da smo nekome važni sav talog negativnih osjećaja razbistrit će se sam od sebe. Izvući ćemo poantu iz svakoga dana svoga života a onda je da život ne postoji kao cjelina već kao mali trenuci koji su nam darovani da bismo u njima nešto promijenili. Odjednom ćemo otkriti mjesta za bolje stvari jer ćemo pred sobom imati bolje ljude i taj krug međusobne ljubavi pokazaivat će nam da svaki dan koliko god bio težak ima neki smisao.
