Jednom ćeš u životu shvatiti da ništa ne moraš.
Tek tada ćeš otvoriti oči, sagledati svoj život i ugledati hrpu promašaja. Nećeš plakati nad njima jer su te upravo oni doveli do te dragocjene spoznaje. Kajat ćeš se za ono što si činio a nisi morao a još više za ono što nisi činio a želio si i mogao. Koliko si stvari dosada učinio da zadiviš druge a njih zapravo ništa nije zanimalo. Koliko je znoja, truda, suza bačeno u ludo uspoređivanje koje ti ništa nije donijelo.
Jednom ćeš u životu shvatiti da ništa ne moraš. No put do toga je velik. Koliko je bespotrebnih bitaka započeto samo zato da nekome nešto dokažeš, da se istakneš, da potvrdiš da si u pravu a nakon mnoštva zadobivenih udaraca i rana shvatio si da to nisu bile tvoje bitke, da si mogao cijele vrijeme uživati u nečemu što voliš i što doista ispunja tvoje srce. Ovako na kraju samo ostaje žaljenje za izgubljenim vremenom
Jednom ćeš u životu shvatiti da ništa ne moraš. Shvatit ćeš da granice nisu tamo gdje su ti drugi rekli i gdje su ih tvoja stara uvjerenja postavila, već tamo gdje tvoje srce i tvoja upornost odrede. Nemoj živjeti život koji ne pripada tebi pokušavajući da budeš kopija nekoga ili nečega što te uopće ne inspirira ili ne zadovoljava već budi svoj koliku god cijenu trebao platiti. Samo tako ćeš živjeti ono što doista voliš, želiš i zaslužuješ.
Jednom ćeš u životu shvatiti da ništa ne moraš, i da parametre svog života sam određuješ a ne neki tamo nepoznati ljudi koji s tvojim životom nemaju nikakve veze. Odvaži se započeti avanturu života u kojoj naprijed ideš dušom i srcem, obrazom i karakterom a ne s onim što su drugi rekli da se mora učiniti. Shvatit ćeš koliko život može biti veličanstven i lijep te se se više nikada nećeš poželjeti vratiti na nešto što se mora. Mora se jedino umrijeti.
Mario Žuvela
