Ima onih trenutaka u samoći koji vam tako lijepo prijaju i za koje biste htjeli da potraju jer ste sve maske s lica skinuli i napokon možete udisati onaj mir koji doista zaslužujete.
Ne morate više biti ona umjetno poboljšana verzija vas samih koju ljudi od vas očekuju jer ona nikada nije ni bila nešto prirodno vašoj naravi već ste samo forsirali ono što većina vašeg okružja traži i priželjkuje a vama nije imalo smisla.
Ima onih trenutaka u samoći kada shvatite da ne morate više trpjeti lažne pohvale, neprirodna ulagivanja jer je cijela vojska onih koji od vas nešto traže a za to vam daju nešto što niti želite, niti trebate, niti ima ikakvog smisla. Ima onih trenutaka u samoći kada učite šutjeti i kada shvatite da tu više dobivate nego na onim pustim sastancima kada se pretresaju beznačajne stvari i kada se svako želi dokazati kao vrsni znalac nečega što uopće nije.
Ima onih trenutaka u samoći kada shvatite da vaš rast i razvoj ne zavise od drugih ljudi i onoga što oni čine te shvatite da odgovornost za vaš život ne može preuzeti nitko osim vas samih te svoj život počnete oblikovati na temelju onoga što mislite, osjećate i u što vjerujete. Ima onih trenutaka u samoći kada shvatite da je sadašnji trenutak jedini pravi trenutak za bilo koji vaš san, jer daljnje odgađanje ne vodi vas nigdje.
Ima onih trenutaka u samoći koji vam tako lijepo prijaju jer se ne morate nikome dokazivati jer shvaćate da sve ono što vam za život treba, već se nalazi u vašim rukama i u vašem srcu. S vremenom počnete sve više cijeniti ljepotu tih trenutaka shvaćajući da se tu rađaju sve ljubavi u vašim životima i dobivaju svi odgovori. Jednostavnost tih trenutaka ništa vam više ne može zamijeniti, jer ono najdublje i najintezivnije od života postaje vaša svakodnevica.
