Dođu dani kada shvatiš da nema potrebe ništa čuvati za budućnost.
Jednostavno shvatiš da je pred tobom more prilika te prestaneš očekivati da će neka čudesna dogoditi u nekoj neodređenoj budućnosti. Počneš tada uživati u malim stvarima svakodnevice. Kavi s prijateljem, čitanju omiljene knjige, šetnji po prirodi ili nečemu drugom. Dopustiš ljepoti svijeta da te očara te se pitaš kako netko sve može gledati samo crno.
Svijet nikada neće biti skrojen po tvojoj mjeri. Nikada se neće javljati ljudi koji će kao na nekoj traci udovoljavati po tvojim željama. Štoviše, više će biti onih koji će te koristiti za ispunjenje nekih svojih interesa. Ono što sanjaš moraš sam započeti ostvarivati. Cijena bolje i drugačije budućnosti nalazi se u tvojoj sadašnjoj hrabrosti. Ne trebaš biti savršen da bi počeo raditi na sebi, moraš početi od prvog koraka kojega zovu najteži.
Dođu dani kada shvatiš da te neiskrenost prema sebi može koštati više nego sve laži i povrede koje ti čine drugi. Što prije razbiješ ljusku laži i iluzija koju si izgradio oko sebe bolje će ti biti. Zauzmi se za sebe, za ideale i snove koje imaš, ne dopusti da ih netko gazi kao potrošenu robu. Ako ti nećeš napraviti iskorak onda te nitko neće izbaciti naprijed i natjerati da napraviš ono što si jedino ti spreman napraviti.
Borci nisu ljudi koji nikada nisu pali, borci su ljudi kojima je to iskustvo svakodnevno, ljudi koji su najdublje osjetili ljudski prezir, ogovaranje i udarce ispod pojasa ali su znali je put kojim su se zaputili mnogo vrijedniji od toga što netko govori i čini sa strane. Kad prođeš kroz najtamniju noć ostaje ti samo jedno, gledati ono bolje od života koje si zaslužio boreći se sa sobom i s drugima. Živjeti život kojega si oblikovao po svojoj mjeri.
