Dobar je osjećaj kad prihvatiš druge kakvi jesu. Poštedio si sebe i njih mnogih uzaludnih muka.
Sve postaje mnogo jednostavnije. Ne prilagođavaš ih i ne uspoređuješ više sa onom nerealnom slikom u svojoj glavi kakve si ih nekoć smatrao da moraju biti. Taj osjećaj prihvaćanja je toliko moćan da sve stvari između vas stavlja na svoje mjesto. Koliko god mislio da si prije živio život tek sada ga počinješ dublje i intezivnije osjećati.
Dobar je osjećaj kad prihvatiš druge kakvi jesu, život prestaje biti pakao jer se prestaješ baviti Sizifovim poslom – mijenjanjem drugoga. Shvatiš da niti si pozvan, niti sposoban, niti imaš pravo ulaziti u nečiji osobni prostor i određivati kakav tko treba biti. Samo tvoj život može biti inspiracija za nečiju promjenu a koliko je tu posla ne možeš na zamisliti. Dobar je osjećaj kad shvatiš koliko je ljudi u tvom životu koji niti tebe ne diraju, ne ulaze u tvoje stavove, odluke, uvjerenja, ljudi koji te puštaju da budeš upravo onakav kakav jesi.
Kad prihvatiš druge kakvi jesu počinješ uočavati da baš ta njihova jedinstvenost ima neku ulogu u tvom životu, da proširi tvoja sadašnja razumijevanja svijeta, da razvije tvoje suosjećanje, da ti pokaže koliko još možeš rasti a nisi ni bio svjestan toga. Jednom kad prestaneš ispravljati tuđe puteve shvatiš da ne žive svi ljudi u zabludi zato što ne razmišljaju kako ti ili ne idu putevima kao ti, i otvoriš oči da život u njihovoj koži i pogled iz tvoga kuta nisu ista stvar.
Nisi ni svjestan koliko si jak kada umiješ druge prihvatiti onakve kakvi jesu, koliko si već tim činom na neki način sredio svoj život, koliko ti to otvara novih mogućnosti za razvoj i oblikovanje crta tvoje ličnosti. Put do toga nije lagan i prolazi se cijeli život ali jednom kada do toga dođeš osjetit ćeš okus one slobode koje ništa ne može zamijeniti, jer tvoj život više ne okupiraju beznačajnosti na koje ne možeš utjecati već važne stvari s kojima oblikuješ budućnost.
