Koliko vremena provedemo razmišljajući o nekom negativnom ishodu koji nam se može dogoditi? Zasigurno većina nas jako mnogo.
Briga – to nije samo bezazleno razmišljanje, to je vlastito mrcvarenje ili preciznije ubijanje. Zamislite igrača koji ulazi na teren u igru i razmišlja kako će izgubiti, a već mu je iskustvo stotinu puta pokazalo da ima sve predispozicije za pobjedu. Takav igrač može napraviti samo jedno – napustiti teren i svojom odlukom dozvati poraz.
Briga je rat protiv zdravog razuma jer nas uvjerava u nešto što smo već iskusili i uvjerili se da su tako male šanse da se to dogodi, ali mi opet taj scenarij prevrćemo po svojoj glavi jer ne vjerujemo svome razumu. Briga je rat protiv svojih osjećaja jer u njoj probudimo ono najgore u sebi, i dopuštamo da nas to polagano uništava, a istovremeno s time uništavamo i one svoje najbliže, koji umjesto da od nas dobiju ono najbolje, dobivaju najgore.
Briga je rat protiv svoje budućnosti jer sve ono što u njoj želimo biti, imati i doživjeti u samome startu prekidamo kao mogućnost. Ona je lanac za sve naše snove, lanac s kojim ih prvo vežemo a onda zdrobimo i povjerujemo da od njih nikada ni nije moglo ništa biti. Briga je rat protiv svoje slobode jer umjesto da uživamo u životu donoseći odluke na temelju onoga što nam govori srce, donosimo odluke na temelju onoga što nam govore naši strahovi.
Potrebno je jednom prerasti svoju brigu, pokazati da smo od nje zreliji i jači, pokazati da snaga koju imamo u sebi nije da svoj život upropastimo nego da ga iskoristimo do maksimuma. Zato jedino protiv čega trebamo ratovati jest protiv briga i to vjerom u bolju budućnost. Svakoga dana svjesno i slobodno izabirati pozitivne misli i njima održavati svoj entuzijazam i energiju. Biti jači od njih i uživati u svom životu.
