Zapamti jednu stvar. Savršeni ljudi ne postoje.
S tim saznanjem riješit ćeš se mnogih nepotrebnih briga u životu. Shvatit ćeš da je devedeset posto tvojih strahova besmisleno. Od koga si se ti bojao? Pred čijim si likom strepio? Nad čijom si se pričom divio? Sve su to ulickane veličine, nategnuti autoriteti, preuveličani likovi. U svakom od njih nalazi se cijelo more nesigurnosti, sumnja, pretvaranja. Zašto si u zvijezde podizao neke koji tamo ne pripadaju?
Savršeni ljudi ne postoje. Kada postaneš svjestan te činjenice nećeš više uzimati nečije tuđe mišljenje kao mjerilo svoga života. Nećeš više smatrati da si manje vrijedan ako ne misliš, ne govoriš, ne radiš kao i drugi. Shvatit ćeš da je svaki čovjek savršen kada prestane biti kopija nekoga drugoga i kada otkrije što je ono u njemu što ga pokreće, čini jedinstvenim, oblikuje mu snove, osnažuje nade, i čini neponovljivim.
Savršeni ljudi ne postoje. To je saznanje i više nego dovoljno da ti uljepša dan jer nećeš pokušavati biti nešto što nisi, nećeš ići mimo svoga srca, nećeš od drugih očekivati nešto što ni sam nisi spreman dati ili učiniti. To je saznanje i više nego potrebno da prestaneš zamjerati sebi što nisi učinio nešto što si trebao, i da se neprestano grizeš kada je pred tobom novi dan i kada još imaš brdo novih prilika i mogućnosti.
Kada shvatiš da savršeni ljudi ne postoje život postaje predivna avantura jer znaš da nema niti jednog čovjeka koji se može postaviti iznad tebe i gledati te s visoka. Počinješ uživati u odnosima s drugima jer shvaćaš da smo svi na nešto slabi i svi zbog nekoga jaki. Počinješ otkrivati koliko je mogućnosti u odnosima jer nisu određene nekom hijerarhijskom listom ili statusom već količinom ljubavi koju imamo jedni za druge.
