“Nemojte kažnjavati sebe u sadašnjosti samo zato jer vam je netko naudio u prošlosti.”
Ne znam gdje, ali jednom sam čula ove riječi i samo su me strefile kao munja.
Sve se zaustavilo u tom trenutku i ja sam još jednom bila samo promatrač same sebe.
I onda sam pogledala tu ženu i shvatila da je to zaista tako, da ona cijelo vrijeme kažnjava sebe.
Možda se pitate kako se mi to kažnjavamo. Mi ljudi se toliko kažnjavamo da zapravo nismo ni svjesni da to radimo. Toliko puta smo to napravili da je to već prešlo u naviku, konstantu. No, malo nas to zapravo i vidi. Kažnjavamo sebe svaki puta kada si kažemo ružnu riječ kao npr. “Glupa si”.
Kažnjavamo sebe svaki puta kada pogledamo u ogledalo i preziremo ono što vidimo, kada bi dali sve samo da budemo netko drugi. Onda kada poželimo promijeniti sebe.
Kada kažem promijeniti onda mislim na prividno bolje jer što nam vrijedi kada mijenjamo vanjštinu, a nutrina i dalje ostaje isprazna, kada uvijek ostaje ista. Ljuštura. Prolaze dani i godine i ona je uvijek ista, a mi si i dalje nanosimo istu bol. Kažnjavamo sebe kada smo grubi u riječima i djelima naspram drugih ljudi.
Mislite li da nam je tako stvarno bolje? Kada tražimo osvetu, kada ogovaramo druge, kada smo zavidni? Ne! To nije tako. Sve se opet vrati k nama. Kada mrzimo i ne opraštamo, tada se isto kažnjavamo.
Na kraju uvijek najviše naudimo sebi. Zapamtite dobro ove riječi.
Neki od nas primjećuju to naše vlastito samokažnjavanje, neki opet ne.
Mislim da je došlo vrijeme da stanemo na kraju samokažnjavanju.
Da je došlo vrijeme u kojem ćemo se, kada ustanemo iz kreveta, zahvaliti što smo još jednom uspjeli ugledati svjetlo dana i predivni izlazak sunca. Vrijeme u kojem ćemo se zahvaliti na svim onim ljudima koji su tu, isto tako i na onima koji su tu bili, na ne tako lijepim stvarima koje su bile iskustva za nas, lekcije koje život znače.
Zahvaliti se za apsolutno sve što nas okružuje jer ako već i samo sada pogledate oko sebe shvatit ćete da imate već toliko, koliko zapravo nemaju mnogi drugi. Pokušajte to osvijestiti.
Zahvalite se i na sebi. Otiđite do ogledala, pogledajte se u oči i recite si “Volim te”.
Nema apsolutno ničega lošega u tome, dapače. Volim te. Volim te. Volim te. Ponavljate si to.
Možda si nikad niste rekli te riječi, možda su vam drugi to premalo govorili. No, to nije razlog da danas kažnjavate sebe.
Donesite odluku da krenete u ovaj dan voleći se. Ako to ne ide, onda donesite odluku da se barem pokušate zavoljeti. Postavite si taj cilj i svaki dan radite pomalo na njemu. Korak po korak.
Dovoljan je jedan “Volim te”.
Nasmiješite se sebi i budite sretni što se imate. Krenite s osmjehom u ovaj dan i podarite tu sreću i drugim ljudima. Vidjeti ćete da će svijet odmah postati mrvicu ljepši.
Ja znam da vi to možete i stoga krenimo radosno u ovaj dan. Ja vjerujem u vas.
Sve vas voli Marinica© Marina Knüsel,
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
