Mladi produkt dizajner, Dubrovčanin Andrej Đukić pobjednik je svjetskog natjecanja Cybathlon sa svojim projektom protetičke ruke Maker Hand. Svoje proteze radi besplatno.
Andrej Đukić pobjednik je svjetskog natjecanja Cybathlon sa svojim projektom protetičke ruke Maker Hand. Cybathlon je prestižno natjecanje koje organizira ETH Zurich, jedno od najkvalitetnijih tehničkih sveučilišta na svijetu i svojevrsna olimpijada za protetička pomagala.
Korisnik pomagala za ruku s kojim je Andrej Đukić osvojio ovogodišnji Cybathlon je Krunoslav Mihić. Đukić je na svojem projektu počeo raditi prije četiri godine. Cilj mu je oformiti internetsku platformu na kojoj bi volonteri diljem svijeta besplatno izrađivali proteze osobama s invaliditetom.
Andrej svoje znanje i vrijeme nesebično poklanja onima kojima je najpotrebnije, kao malenome Dominiku, koji je kao petogodišnji dječak radeći s djedom u polju izgubio obje šake. Za mjesec dana ovaj će dječak zahvaljujući Andreju svijet osjećati – novim prstima. Dominik Nestić sada ima 9 godina. Ispričao je što mu se dogodilo.
“Ja i deda smo išli na polje i deda je rekao kao budi tu na traktoru gore, čekaj me. A ja sam se bojao biti sam i onda sam sišao dolje, spotaknuo se i uhvatilo me za jednu ruku i kako sam si htio pomoći onda mi je uhvatilo i drugu”, ispričao je Dominik.
Dominik čeka svoje ruke
Nakon što je kao petogodišnji dječak izgubio obje šake, postao je drugačiji od vršnjaka. Neki su ga se čak i bojali. Iako on uopće nije bio svjestan što se posebno promijenilo, samo mu je za sve trebalo mnogo više vremena. “Nije bilo teško, ali treba imati volju. Kad imaš volju, možeš sve”, rekao je. Dominiku će Andrej posve besplatno napraviti nove ruke.
Da je za nesreću dovoljan trenutak, zna i Krunoslav Mihić. Takav jedan stajao ga je dijela ruke. Nepažnjom kolege preša teška 350 tona pala mu je na podlakticu.
“Sam sebi sam pružio pomoć. Bio sam priseban, ja sam borac”, rekao je. Njegove kolege su bile u šoku. Nije očekivao da će četiri godine nakon nesreće u njegov život ušetati netko tko će probuditi njegov natjecateljski duh.
Krunoslav Mihić mislio je da je Andrej gospodin u godinama, očekivao je da će upoznati nekoga tko vozi Mercedes. “A ono dolazi Andrej na skejtu i u spitki”, kaže Krunoslav. Andrej je čovjek koji je odlučio promijeniti svijet. Pristupom, potpuno nenormalnim i neočekivanim za današnje vrijeme, gdje svi samo trče za profitom, ovaj mladi inovator ima plemenitiji cilj.
“U savršenom svijetu svi bi imali pristup najboljoj tehnologiji besplatno što se tiče medicine”, napominje mladi inovator. Domagoju su nove ruke, kako kaže, zabavne. “To je zabavno jer ponovno radiš s prstima. Pa isprobavaš, pa vidiš možeš li to, možeš li ovo! Čak se možeš obući s protezom i svašta nešto”, kaže Dominik.
Pristup Robin Hooda
Andrej nije stao samo na riječima. Svoj pristup Robin Hooda pretvorio je u četiri godine predanog rada na razvoju proteze za ruku. U početku je bilo najteže. Zbog projekta je ostavio djevojku, prekinuo studij u inozemstvu.
“Spavao sam četiri sata, doslovno sam imao najmanju sobu na svijetu i printer. Imam fotke toga, presmiješno”, rekao je. A onda je 2016. čuo za natjecanje Cybathlon, olimpijske igre izumiteljskog svijeta. Natjecanje koje se održava svake četiri godine, a organizira ga jedan od najprestižnijih tehničkih fakulteta na svijetu.
Među svom tom bogatom i moćnom ekipom pobijedio je upravo on. Andrejeva proteza proglašena je najboljom na svijetu. “Bio sam totalno izvan sebe. Nisam znao što se događa. Onako sam samo stajao tamo i glumio kulera, kao ono, projicirao smirenost”, kaže.
“To nije stvar samo mog dizajna, to je i stvar psihologije. Ja želim sad s njim provesti tri dana i naučiti ga kako sad sve u životu može raditi s protezama, i onda sam ja njemu dužan da te proteze traju i da mu ih radim do kraja života ako treba”, kaže Andrej.
Andrejev model, odnosno pilot kako ga u cyber-žargonu zovu, bio je upravo Kruno. Svoj je put počeo s protezom vrijednom 70-ak tisuća kuna. Iako jaje razbiti može, za štednjakom, kaže, nije čest gost. Kaže, sad kad mu supruga vidi koliko je moćna njegova proteza, morat će početi kuhati.
“S ovom protezom mogu raditi sve”, kaže Krunoslav Mihić.
Dominiku su proteze koje mu upravo razvija Andrej izuzetno važne. One ne znače samo samostalnost, one znače dostojanstvo. S druge strane, uz honorar od 10.000 kuna koje je od Andreja dobio za treninge i samo natjecanje, Krunoslava je proteza najviše razveselila kako bi mu donijela titulu svjetskog prvaka.
Dominik će svoju nagradu, onu najvrjedniju, a po mogućnosti zelene boje, dobiti unutar mjesec dana. “Bit će nagrada kad vidim da ljudi stvarno koriste proteze u životu i da će im to promijeniti život”, kaže Andrej. Prije godinu dana koristio je probne proteze. Andrej ih je potom uzeo na doradu. Kaže da moraju biti savršene prije nego što ih Dominik dobije.
“S prijašnjim protezama bilo je dosta teže zato jer proteze ti samo stoje na ruci i onda ti moraš sam s njom, moraš ih pomicati. A ova Andrejeva, s njom je dosta lakše čak pisati”, napominje Dominik.
Hrvanje i nogomet bili su Andreju glavni ispušni ventil. Sve dok na vlastitoj koži nije osjetio život s fizičkim ograničenjima.
“Kombinacija ta dva sporta je dovela do toga da sam odlomio komad hrskavice u gležnju i sad ne mogu, recimo, spustiti nogu dolje, nego moram rukama spustiti i ne mogu skakati na toj nozi ili se baviti nekim sportom”, ispričao je. Željan povratka sportovima koje voli, najprije je tražio način kako pomoći sebi. I negdje putem shvatio da se oni koji bi trebali pomagati drugima bogate na tuđoj nesreći.
“Kad ti imaš dug bataljak, oni nemaju gdje nagurati motor i bateriju, i onda ti znaju sjeći više ruke nego što treba samo da naguraju tehnologiju unutra. Onda se kroji čovjeka za tehnologiju umjesto obrnuto”, rekao je Andrej.
Proteza za jedno poslijepodne
Svoju protetsku gerilu pokrenuo je na jednostavnom 3D printeru vrijednom svega 1500 kuna. U jedno poslijepodne može izraditi cijelu protezu. Usporedbe radi, cijene proteza na svjetskom tržištu kreću se od 10 do 100 tisuća eura. Cijena je to koju si malo tko može priuštiti.
“Mene svi ljudi pitaju kako ću zaraditi od ovog projekta. Kao da je to glavno pitanje. Mislim, koji je to krivi sklop u glavi. Da ja sad idem zaraditi, sve bi bilo beskrajno teže – moram imat certifikat, regulative, morao bih se povezati s većim firmama jer nemam proizvodnju… Ovako je sve lagano”, kaže.
Za pet minuta i 44 sekunde tim Maker Hand prošao je cijeli poligon.
Punu minutu bio je ispred talijanske suparnice, favoritkinje natjecanja.
“Ja sam još pod tim emocijama, mene to još drži kao da sam na natjecanju! Samo sam čuo srce svoje kako udara i na nekih dvadeset sekundi ustao sam i bilo je kao da ću pasti u nesvijest od tog odbrojavanja, od tih emocija. Ne znam što je bilo, možda stres”, kaže Mihić. Zbog života na daljinu Krunoslav i Andrej odradili su svega četrdesetak sati vježbe. Iako su krenuli s 40 sekundi zakašnjenja, Hrvatsku su među 11 zemalja doveli u vodstvo. Natjecanje je zbog pandemije koronavirusa održano online.
Besplatna proteza
Tako je besplatna proteza iz Hrvatske nadjačala najskuplje i najbolje proteze iz cijelog svijeta, uspješne tvrtke i prestižne fakultete koji za svoje proteze okupljaju cijele timove inženjera.
“Meni je najvažnije bilo da dobijem kredibilitet, da je to najbolja proteza na svijetu. I onda ako je besplatna, to je totalna disrupcija te cijele industrije”, napominje. Nakon što je Andrej Đukić potvrdio da ima najbolju protezu na svijetu, tek sada priča počinje.
Sad je plan napraviti platformu, globalnu platformu na internetu gdje će se volonteri moći povezivati s ljudima koji nemaju ruke i onda će moći s donacijama proizvoditi ljudima ruke diljem svijeta potpuno besplatno. Ako bih radio nogu, onda bih se natjecao pa bih da pobijede Maker leg i Maker hand. Da budu besplatne noge i ruke i onda da uništavamo tu industriju polako kroz godine”, napominje.
“Na kraju dana, borim se za one koji se ne mogu boriti sami za sebe.
Ako me to čini odmetnikom, neka tako bude”, kazao je.
“Nađi najtežu stvar koju možeš napraviti za čovječanstvo i radi je. Tako sam ja našao protezu i počeo se time baviti i od tada sam presretan”, kaže Andrej.
Izvor: https://dnevnik.hr/
