Jednom kad prestaneš slušati što svijet kaže otvorit će se pred tobom vrata jednog novog svijeta, vrata koja su ti cijelo vrijeme bila pred nosom a nisi ih vidio.
Nisi ih vidio jer su tvoje misli uvijek bile usmjerene u pravcu neke gomile, gomile koja nije imala dušu, gomile koja nije znala ni tko je, ni što je, ni što radi na ovom svijetu. A trebala ti je samo jedna osoba, da je zagrliš i da ona zagrli tebe, osoba koja ima dušu i koja tu dušu ne bi prodala ni za što na svijetu.
Jednom kad prestaneš slušati što svijet kaže začut ćeš jedan tihi, nježni glas koji će ti pokazati svu istinu života. Bit će to glas tvoje duše, prigušivan i zatomljivan predugo, glas u kojem će zvoniti melodija nekog ljepšeg svijeta, boljih odnosa, trajnije stvarnosti koju nikada nisi mogao pronaći a tražio si je cijelog svoga života. Shvatit ćeš da garanciju boljeg života imaju samo oni koji su odlučili nešto učiniti sa svojim životom.
Jednom kad prestaneš slušati što svijet kaže prestat ćeš se zamarati tuđim mišljenjima i vidjeti da o tvojima nitko nikada nije vodio računa. Shvatit ćeš da ako uvijek budeš gledao u pravcu nečijih drugih ciljeva nećeš nikada krenuti prema svojima. Otkrit ćeš da je ljepota života kada probudiš u sebi one pozaspale čežnje i vidiš da za tebe još ima šanse u ovom svijetu. Samo je trebaš sebi dati, samo se trebaš za nju otvoriti.
Pitat ćeš se kakav je ovo svijet u kojem svi žele nešto što ne vrijedi mnogo a ignoriraju one doiste vrijedne stvari i iskustva. Duboko u sebi skupit ćeš snagu i odbaciti sve ono što te nije vrijedno i vidjet ćeš da tvoja sreća od tebe zavisi. Zaista je malo potrebno da bi postalo novi čovjek, samo malo ljubavi dati i primiti. Samo nemoj odustati kada bude teško, stisni zube i nastavi naprijed. Jednog dana bit će ponosan na sebe i svoj život.
Mario Žuvela
