Kako se nositi s ljudima koji vam neprestano nameću osjećaj krivnje?
Krivi ste jer ste to napravili. Krivi ste jer to niste napravili. Krivi ste jer ste to namjeravali napraviti. Krivi ste jer ste možda to mogli napraviti. Krivi ste jer niste napravili onako kako su oni očekivali. Krivi ste jer to niste napravili u vrijeme koje su oni smatrali pravim. Krivi ste jer nema nitko drugi biti kriv. Uvijek ste krivi. Ovo su samo neka od bezbrojnih upiranja prstom na vas a za koja ste potpuno sigurni da nemaju nikakvog realnog temelja.
Neki će vam ljudi, što god učinili, uvijek pronalaziti razloge za prebacivanje krivnje na vas jer je to njihovo sredstvo manipulacije, jer na taj način mogu dobiti ono što žele. U svakoj mogućoj situaciji vaše prednosti i nedostaci, vaše vrline i mane bit će obojane u boje krivnje. Žele da spustite glavu, da na koljenima dođete do njih i molite za oprost iako ništa niste napravili, žele vas vješto diskreditirati da plešete onako kako oni sviraju i da uvijek imaju adut izvući od vas ono što žele.
Bez obzira što niste ništa krivi i što ne osjećate nikakvu krivnju, za njih to jeste i uvijek ćete biti. Što je to tako tužno i nesretno u njihovim životima da moraju povrijediti ono najbolje u vama, da vas moraju udarati tamo gdje ste najslabiji, iako ste im pružili sve što su od vas tražili? Što god bilo, ne opravdavajte se, jer oni to najviše žele. Kad krenete sa stotinama svojih opravdanja oni će naći tisuće razloga da vas još više uvjere da ste krivi i da je sav problem u vama.
Žrtve nisu oni, žrtve ste vi. I kad svaki put čujete fraze: „Ti uvijek ovo…, ti nikada ono.., da si drugačiji napravio bi to...“ znak je da upadate u još jednu zamku. Takvi će ponekad i napakostiti sami sebi samo da bi stvar izgledala što uvjerljivije i da bi dobili ono što u konačnici žele. Što god bilo zadržite mir u sebi i odmaknite se makar iznutra od tog njihovog bolesnog svijeta. Ako vam vaša savjest ne predbacuje onda vam to govori sve, problem je negdje drugdje a ne u vama.
