Slab sam na ljude dobra srca. Ali nije moja krivica.
Kad su ljudi dobra srca u pitanju, dostupan sam neprestano, jer znam da njihova blizina nikada ne može donijeti umor. Njihova riječ nikada ne može biti opterećenje. Ono što mi oni imaju reći i učiniti uvijek je ono što može obogatiti dušu, donijeti mir i utjehu kada si u bezizlaznoj situaciji. To su ljudi s kojima uvijek pronađeš način da se raduješ životu jer kao da ih život sam šalje u mračne noći tvoga života.
Ima ljudi koji ne razumiju da se vrijeme s ljudima dobrog srca ne zove potrošeno vrijeme, već vrijeme u kojem se u svakom trenutku može osjetiti jedan predokus raja. Oni će svaku tvoju brigu i razočarenje prekriti melemom nježnost te ćeš s vremenom osjećati kako tvoje rane zacjeljuju, kako tvoj mentalni stav sazrijeva a tvoje zadovoljstvo životom usprkos sve više prepreka biva sve veće i intenzivnije.
Kad su ljudi dobra srca u pitanju, nikada nisi sam, i kada si daleko od svih oni su na jedan nevidljivi način tu sa tobom. Ljudi dobra srca su magija života koju tako dugo i daleko tražiš, ne shvaćajući da ono što je najveće i najsavršenije zapravo je najjednostavnije i najiskrenije. Ruka takvih ljudi vrijedi više nego svo blago svijeta jer kada je spuste na tvoje rame, kada te dotakne kao da iščeznu svi oni problemi koje si imao i koji su ti se činili nerješivima.
Kad se osjećaš slabim nemoj se odmah predavati i tražiti neka jeftina rješenja koja će nadomjestiti tvoje trenutno stanje. Nazovi i popričaj s ljudima dobra srca i vidjet ćeš da se s jednim osmijehom na licu počinju otpetljavati i najzamršeniji gropovi tvoga života. Imaj hrabrosti biti vjeran takvim ljudima do kraja, čuvajući njihovu čast i dostojanstvo jer osjećaje koje ti njihova blizina daje čine te spremnim za sve životne izazove.
