Kad prolaziš najmračnije dane, shvatiš da te svjetlo ne čeka na kraju tunela, moraš ga nositi sa sobom.
Moraš u sebi nositi ono malo svjetlo nade ako svako jutro želiš početi ispočetka bez obzira na poraze i promašaje prethodnog dana, bez obzira što drugi ljudi o tebi govorili i kako te gledali. S vremenom čovjek nadraste razloge plakanja i samo u sebe povuče bol, preobriše rukom lice, ustane i krene kao da ništa nije bilo.
Kad prolaziš najmračnije dane shvati da čarolija života dolazi onda kada prihvatiš te najteže trenutke kao nešto što se mora proći i odgovoriš na njih kao čovjek a ne kao kukavica. Tvoja životna priča ne gradi se samo tvojim odluka već i načinima na koji te drugi tretiraju, zato ih nauči da se uvijek s poštovanjem i dostojanstvom odnose prema tebi jer nepoštivanje donosi više rane nego bilo koji drugi udarci zajedno.
Kad prolaziš najmračnije dane shvati da tišina nije samo jedan od lijekova, ona je jedini prostor gdje se stvari mogu i moraju vratiti na staro. Shvati svoju samoću kao svoga saveznika a ne kao svoga neprijatelja. Emocije koje su te dovele do ovoga u čemu se trenutno nalaziš ne mogu te odvesti dalje, treba nešto mijenjati, treba raditi na sebi, dati onim malim, tihim trenucima važnost i dopustiti da te preobraze.
Imaj motiv da ti današnji dan bude najbolji dan, na taj način lakše ćeš se izvući iz teških momenata, lakše ćeš pronaći snage i razloga da napraviš nešto što će u tvom životu učiniti razliku. Novi putevi u životu sami iskrsavaju pred nama kada odlučimo zatvoriti oči i srce za sve što je bilo i prošlo ukrivo. Nema smisla dodano se ranjavati ranama koje smo već jedanput doživjeli, ima smisla vjerovati da će novi dan donijeti nešto dobra.
