Koliko je samo ljepote u jednom iskrenom ljudskom biću, biću kojem na licu možeš doista vidjeti lice a ne neku masku koju namješta po potrebi.
Nekada u ovoj svakodnevnoj strci života napunjenoj različitim konfliktima s drugim ljudima zastaneš i priupitaš se kada je prošlo to vrijeme iskrenosti, vrijeme kada je riječ koju si davao drugima bila svetinja i kada nije trebalo stotine potpisa da je osiguraš od prevare. Koliko je bilo manje psihičke patnje, boli, zavlačenja, odugovlačenja.
Koliko je jednostavnije bilo voljeti kada se živjelo od istine i kada se nije trebalo dokazivati svoju ljubav nekim blještavim čudima i svakovrsnim dokazima. Koliko je jednostavnije bilo biti prijatelj, partner, kolega ili bilo što drugo kada bi se u odnosima krenulo od onog jednog zlatnog pravila; a to je što želite da drugi vama čine, činite i vi njima. Nekada čovjeku kad se sjeti te rečenice dođe da se priupita zar je sva ljudska mudrost ipak uspjela stati u jednoj jedinoj rečenici.
Jednom kad shvatiš da u životu zaslužuješ najbolje bit će ti jasno da to najbolje dolazi samo preko istine, istine koju ti trebaš reći drugome, i istine koju drugi treba reći tebi. I to ne bilo kakve istine, već istine u ljubavi. Kada te drugi prepoznaju kao čovjeka istine neće se tvoj obraz trebati crvenjeti i sramiti jer ćeš ti prije svake riječi koju misliš drugome reći ili stvari koju želiš napraviti dobro razmisliti povrijeđuješ li time čiju čast, ugled, ili dostojanstvo.
Ne spuštaj svoje kriterije kada si u dvojbi dali pristati uz istinu ili laž. Svaka istina u početku može malo boljeti ali će se nakon nekog vremena stvari pomalo raščistiti i znat ćeš na čemu si. Nema male laži, sve su laži velike. Život je prekratak da bi pristajao na laži, laži kojima obmanjuješ samoga sebe ili laži kojima te obmanjuju drugi. Dobri odnosi ne mogu se graditi na lažima, dobar odnos sa sobom isključuje samozavaravanje. Otvori oči uma i srca i budi iskren, ne možeš izgubiti već samo dobiti.
