Dođe vrijeme kad prestaneš trčati za ljudima i shvatiš koliki si dio svoga života bacio u prazno.
Slijedio si nekoga tko te u konačnici ni malo nije primjećivao, nekoga kome ništa nisi značio, već je samo išao za svojim snovima a ti si tu bio samo sredstvo približavanja. Dođe vrijeme kad prestaneš ljude moliti za mrvice pažnje, vremena ili nečega trećega jer shvaćaš koliko je dostojanstvo koje imaš sveta stvar te se ono ničim ne može zamijeniti ili ispuniti.
Dođe vrijeme kad shvatiš da je većinu onoga što su ti ljudi pričali u odnosima samo prazne priče koje ne drže vodu jer mnogo puta si se uvjerio da njihova djela nisu stajala iza njihovih riječi koje su bile nekako previše sjajne i idealne. Dođe vrijeme kad shvatiš da vrijeme koje provodiš sa sobom ne smije više biti na posljednjem mjestu, te ga staviš kao prioritet jer o njemu ovise svi drugi odnosi i sve druge stvari u tvom životu.
Dođe vrijeme kad shvatiš da ne postoji samo jedna osoba, jedna stvar ili jedno iskustvo koje možeš voljeti već da ti život svakoga dana nudi bezbroj njih upravo da se razviješ kao osoba i počneš se drugačije odnositi prema svemu. Dođe vrijeme kad shvatiš da je biti nečovjek veoma lako, samo djeluješ na temelju prvih impulsa ali da je nevjerojatna emocionalna i duhovna snaga potrebna da bi se doista bilo čovjek.
Dođe vrijeme kad počneš tražiti smislene odnose jer shvaćaš da beznačajni razgovori i forsirana prijateljstva ništa ne znače i da je vrijeme provedeno u njima bačeno u vjetar jer od njega nitko nema ništa. Dođe vrijeme kada shvatiš da sa samopoštovanjem u tvom životu sve započinje i završava, i tvoj odnos prema sebi i tvoj odnos prema drugima, te počneš više ulagati osobni razvoj a unutarnji mir cijeniti više od svega.
