Jednostavni ljudi zavuku ti se pod kožu i shvatiš kako je te ljude jednostavno voljeti.
U susretu s njima osjećaš neki tihi mir i život ti prestaje biti neko opsadno stanje. Jednostavne ljude ne možeš uvijek odmah razumjeti ali ti vrijeme pokaže da su oni odabrali onaj jedini ispravni pogled na svijet. Ljudi su to kojima ponekad poželiš potrčati u susret jer znaš da ono što slijedi bit će jedno lijepo i nezaboravno iskustvo.
Ne očaravaju oni nekim slatkim i sladunjavim riječima, očaravaju načinom kako pristupaju drugima, jer to su ljudi koji se ne uzdižu iznad drugih koliko god utakmica imali u svojim nogama i koliko god iza sebe zbrajali pobjeda. To su ljudi za sva vremena jer ne vraćaju u prošlost, ne podsjećaju te na pogreške koje si učinio, niti ti pričaju o nekim zlatnim vremenima već u uvijek s tobom tu u sadašnjosti.
Jednostavne ljude ne možeš sresti slučajno, život te namjeri na njihov put a onda je na tebi hoćeš li postati dio te priče ili ćeš tražiti društvo po nekim drugim kriterijima. Oni su ljudi osjetljivi na male stvari, sitnice u kojima doista možeš uživati ako umiješ. No ako sve gledaš kroz neko blještavilo ili vanjski sjaj nećeš razumjeti u čemu je tajna života, niti ćeš ikada pronaći čaroliju u svijet koji te okružuje.
Nemoj nikada pomisliti da su jednostavni ljudi ispod tvoga nivoa jer si odabrao složenije gledati na život, komplicirati stvari i stvarati sumnje tamo gdje im nema mjesta. Oni su ljudi uvijek za jednu razinu više jer su ušli u biti stvari i dobro razumjeli što je život. Jednostavne ljude ne možeš kopirati, jer ono s čime pristupaju svijetu je njihova duša, od njih samo možeš učiti što znači biti čovjek i koliko je dragocjeno to iskustvo.
