Dođe vrijeme u životu kada ti tišina prija više od bilo kojeg drugog iskustva, jer shvatiš da za one najbolje stvari u životu ne treba puno riječi, velike pompe i silnih dokaza, dovoljno ti bude da se dogode i da te pogode u onu unutarnju žicu srca.
Dođe vrijeme u životu kada više ne patiš od nekih prevelikih snova, kada ambicije svedeš na realnu mjeru i kada shvatiš da uspjeh već to što si se jutros probudio i možeš provesti dan na svoj način.
Dođe vrijeme u životu kada više ne trebaš neke velike zaokrete jer okretao si se i prošao sve stane, doživio svakojake izazove i još jedino što želiš malo mira i neku oazu u kojoj ćeš se na miru posvetiti nekoj lijepoj knjizi ili uživati u zvuku dobre glazbe. Dođe vrijeme u životu kada ne dopuštaš više sebi da budeš nesretan zbog nečega što se nije dogodilo onako kako si očekivao jer shvaćaš da život i krivim crtama može napisati pravu priču.
I tako što postaješ tiši više ulaziš u suštinu života, i shvaćaš da stvari koje zoveš sitnicama nisu uvijek sitnice. To što imaš neki problem znaš da nije kraj svijet jer i drugi ih imaju mnogo više od tebe i ne prave neke pretjerane drame od toga. I tako što postaješ tiši postaješ sposoban za rast koji ti se prije činio neostvarivim, jer bolje razumiješ stvari i ljude i znaš koliko je beznačajnih stvari i toksičnih ljudi koje samo treba zanemariti da bi se došlo do onoga doista vrijednoga.
Dođe vrijeme u životu kada ti tišina znači više nego nekadašnji uspjesi jer s mirom možeš pogledati svoj odraz u ogledalu bivajući svjestan da nikome ništa nisi ostao dužan, niti si prodao svoj obraz i karakter za neki bijedni interes. Shvatiš da ti je ovo malo vremena što ti je preostalo potrebno da izađeš iz svih bitaka u koje si nekada ulazio i živiš jednu novu dimenziju života, dimenziju tišine u sebi i svijetu oko sebe.