Treba navijati za ljude koji su ljudi, navijati za ljude koji su jednostavni i skromni i s kojima je svaki trenutak kao neki blagdan.
Treba navijati za ljude koji nemaju drugoga lica i koji su doista ono što vidiš, ljude od kojih danas nećeš čuti jedno a sutra drugo, ljude koji se ne okreću kako vjetar puše i koji znaju da su odanost i vjernost odlike kojih se držiš u svim okolnostima života, a ne samo onda kada sve glatko ide.
Treba navijati za ljude koji nisu izgubili osjećaj za čovjeka, ljude kraj kojih osjećaš da tvoja radost postaje zrelija i potpunija, ljude koji nikome ne oduzimaju nadu već je na sve načine povećavaju. Svijet je već pretrpan ljudi koji podcjenjuju nečije snove, rugaju se nečijim idealima, ismijavaju nečiju čast i prave se da su popili svu pamet svijeta a iza njih ostaje samo golema praznina. Svijet je već pretrpan ljudima koji nisu ljudi.
Treba navijati za ljude koji se ne razmeću riječima o ljubavi i praštanju a iz svake njihove geste i oblika ponašanja shvatiš da su to ljudi koji vole, ljudi koji su prošli mnogo toga u životu, bezbroj puta bili ranjeni i povrijeđeni ali oprostili i krenuli dalje. To nisu ljudi koji neprestano podsjećaju na svoju dobrotu, ljudi koji fotografijama zabilježavaju svako svoje dobročinstvo već ljudi koji će pomoći gdje treba a onda produžiti dalje.
Treba navijati za ljude koji ne dijele ljude po boji kože, nacionalnosti ili religiji, već su im svi ljudi isti i u sve jednako vjeruju. Treba navijati za ljude koji su još uvijek sačuvali ono dječje u sebi, i nikada ga se ne odriču, ljude iz kojih lijepe riječi, blagost pogleda, nježnost dodira, iskrenost osmijeha sasvim prirodno dolaze a ne kao neka usiljenost iza koje stoje neki skriveni interesi. Treba navijati za ljude koji su doista ljudi.
