Ljubav je naš jedini pravi teritorij. Jedini prostor gdje možemo zagrliti svoju veličanstvenost i shvatiti koliko je lijepo biti čovjek i koliko nam malo treba da bismo se osjećali sretno.
Tek s njom doista shvaćamo što to znači imati snažno srce, srce koje se daje bez obzira koliko će mu i što će mu biti uzvraćeno, srce koje zna onu istinsku formulu života a ta je da je sreća u malim stvarima i jednostavnim ljudima.
Sreća je u tome koliko si jutros iskrenih osmijeha dao, koliko si lijepih riječi izrekao bez kalkuliranja, koliko si zagrljaja pružio onima koji su se nalazili na rubu prostora gdje se sumnja u život i sve gleda pod nekim čudnim povećalom. Sreća je u tome koliko si danas odlučio živjeti iz perspektive onoga što se nalazi u tebi a ne iz perspektive što će drugi reći, kako će te gledati i kakve će sve posljedice to ostaviti.
Do ljudskih srca je tajnovit put. Misliš da si ga našao a onda ti izmakne za sitnicu. Na kraju shvatiš da je taj put bio da netko uđe u tvoje srce. Voljeti je jednostavno, ali prije toga treba srušiti sve barijere koje smo postavili, srušiti sve zapreke ega za koje smo mislili da će izgrađivati našu osobnost a zapravo su je oslabljivali, srušiti sve strahove i predrasude da s ljubavlju gubimo jer kad se sve stvari slože na svoje mjesto očito je da je ljubav samo dobitak.
Danas nije lako biti čovjek srca jer si najugroženija vrsta. Vrijeme je da jednom prestanemo mjeriti život brojeći godine koje smo živjeli i počnemo brojiti trenutke u kojima smo voljeli. Jedino nam oni mogu kazati koliko je lijepoga bilo u našim životima. Izgovore da ne bismo voljeti je lako pronaći ali što nam onda drugo preostaje nego potpisati vlastitu predaju. Ljubav je naš jedini pravi teritorij, jedino mjesto gdje bez obzira na rezultat, sve bitke dobivamo.
