Postoje u svakom životu dani kada smo jaki i dani kada smo slabi.
Postoje dani kada sve u našem životu mjerimo nekom našom osobnom logikom i dani kada stvari važemo srcem. Postoje dani kada zapreke pred sobom gledamo kao neke nesavladive izazove i dani kada se zbog naše odlučnosti te zapreke pred nama same slažu u neke veličanstvene stepenice koje nas vode na neka prekrasna mjesta gdje smo oduvijek željeli biti.
Ima dana u našem životu kada stvari treba prepustiti okolnostima jer ih život slaže kao neke lego kocke u savršenu cjelinu a ima i dana kada se sve raspada i kada sve stvari treba uzeti u svoje ruke i posložiti ih onako kako najbolje znamo i možemo. Ima dana iz kojih izvlačimo male i lijepe trenutke da bismo uživali u njima a ima i onih dana gdje takve trenutke ne možemo ni primirisati jer je sve oko nas okruženo nekim mračnim velom tuge i negativnih osjećanja.
Postoje dani u našem životu kada imamo tako jaku potrebu za nekim egzotičnim putovanjima, kada imamo želju da otiđemo negdje u nepoznato, otkrivati neka neistražena prostranstva i upoznavati nove ljude, a postoje dani kada se želimo zatvoriti u svoj dom, nasuti si šalicu kave, pokriti se dekom na mekanom naslonjaču i uzeti jednu knjigu u ruke da bismo se s njome zaputili u jedan imaginarni svijet, posve drugačiji od ovoga u kojem živimo.
Kakav god bio današnji dan dobar ili loš, on je poput jednog zrnca perle utkanog u ogrlicu našega života i nikada ne znamo što nam donosi onaj sutrašnji. No bilo da prolazimo one najljepše ili najteže trenutke i osjećaje moramo znati da su oni prolazni i da novi dan donosi nešto novo i neočekivano. Zato uvijek budimo zahvalni za svaki dan svog života jer se neće ponoviti. Svaki od njih je jedinstvena prilika koja se više nikada neće vratiti.
