Sakrij svoje rane, privući ćeš hrpu grabežljivaca koji će danima obilaziti oko tebe u nadi da će odlomiti jedan komad tvoje duše.
Sakrij ih dok dobro dok ne upoznaš tko su doista ljudi u tvom životu jer jednom kada obezvrijediš sve granice koje si nekoć postavio, uništio si i sebe. Distanca je dobra, pogotovo kada si ranjiviji nego inače, jer ako i nema mnogo onih koji će te poštovati bar će poštovati udaljenost koju si postavio.
Sakrij svoje rane, nemoj gajiti lažne iluzije da su svi u tvojoj blizini onakvog prekrasnog lica kakvoga ih vidiš, mnogo je tu maske i šminke koje skrivaju posve gnjilu nutrinu i namjere koje ne možeš ni pretpostaviti. Ljudi ti govore ono što želiš čuti, pokazuju ono što želiš vidjeti, tapšat će te po ramenu kad ti bude trebalo, jer nešto od tebe trebaju i kada im to prestane biti važno, vidjet ćeš neke posve druge ljude.
Sakrij svoje rane, nije kraj svijeta ako se na trenutak osamiš i povučeš daleko od svih, nije kraj svijeta kada spustiš zastore i počneš osluškivati samo tišinu oko sebe, jer tada zapravo tvoj život tek počinje. Na kraju balade obično shvatiš da si mnoge stvari radio ukrivo, ali zašto čekati kraj, zašto proći mnoga razočarenja i povrede, kad već sada možeš otvoriti oči, poništiti očekivanja i vratiti na početak stvari koje to možeš napraviti.
Sakrij svoje rane od pogleda ljudi, jer kad jednom staviš sve na kocku sve ćeš brzo i izgubiti. Nema povratka prema natrag kad ljudi unište ono najdragocjenije u tebi, ništa ti više ne vrijedi nikakvo bogatstvo, ni slava. Stvori svoj mali svijet od ljudi koji će čuvati tvoju ranjivu stranu i voditi računa o osjećajima koje imaš. Vrijednost takvih ljudi je neprocjenjiva. Pokaži im svoju privrženost i osjetit ćeš kako te njihova ljubav liječi i zacjeljuje tvoje rane. To su ljudi koji zavrjeđuju ostati u tvom životu, ljudi koji zavrjeđuju tvoju ljubav do kraja.
