Naučio me život izbjegavati nepotrebne svađe. Čemu će mi to? Što od toga imam?
Nisam tu da liječim tuđe frustracije. Svaki događaj je tu da slavim život i uživam u sadašnjem trenutku a ne da bih analizirao tko je što rekao, što je pritom mislio i kakve će to posljedice nakon svega ostaviti. Ljudi nemaju ništa od Pirove pobjede a to je jedini način na koji su mnogi naučili pobjeđivati. Na koncu skupljaju lažne trofeje koji ostavljaju samo gorak okus u ustima.
Onima koji se prave da su sve razumjeli u životu, daj priliku da negdje drugdje pokažu svoju sveznalost. Pusti ih da se dokazuju ako im to hrani dušu i ako će od toga nešto imati. Stvari brzo izmaknu kontroli kada se čovjek postavi iznad drugog čovjeka i pomisli da je bogomdan dijeliti savjete i upućivati nekoga drugoga što je za njegovo dobro. Poput mjehura od sapunice brzo se te stvari rasprsnu a onda ostaje prava pozadina namjere.
Ljude je lako pročitati, s dvije, tri izbočene crte na licu pokažu cijelu svoju povijest, povijest svojih razočarenja, povreda, usamljenosti i ranjivosti. Između onoga što su rekli a nisu mislili, i onoga što su mislili a nisu rekli ostaje njihov vapaj u pomoć, ostaje njihov poziv: slab sam, sam sam, trebam nekoga. Zato budi pažljiv, ono što je u njima jako je krhko. Na koncu najbolje što možeš napraviti je dati jedan sućutni pogled i ne dirati njihovu potrebu da svađom izbace stvari vani.
Kad jednom čovjek počne živjeti od nepotrebnih svađa prestane disati punim plućima. Zato nemoj misliti da se moraš opravdavati, dokazivati, ispravljati kada te napadaju i kada ti sole pamet ljudi koji su jaki samo na riječima. Sve što je konstruktivno prihvati i napravi najbolju verziju sebe samoga, a sve ono ostalo što je puno taloga netrpeljivosti, skrivenih interesa, pritajene odbojnosti vrati na adresu s koje ti je poslano i živi mirnijim životom.
