Život me naučio da što god radio ili koliko god se u nečemu trudio, nikada neću biti savršen, kao što neće biti savršeni ni drugi, ali da je osjećaj koji imam s nekim dragim ljudima više nego savršen.
Zato sam prestao zamarati se nebitnim stvarima a više ulagati u odnose s ljudima. Naučio me život da uvijek pomalo vjerujem da su ljudi dobri, jer i onda kada nisu ne znam kako su se stvari u njihovom životu odvijale i zbog čega su postali takvi kakvi su.
Život me naučio da su mi nekada teške i bolne stvari u životu veći vjetar u leđa nego nečija pohvala ili podrška. Lakše je ići naprijed kada ti je najgore nego onda kada se smjestiš u neki udobni naslonjač gdje mozak možeš pustiti na pašu. Život mi je pokazao da hrabrost nije neka imaginarna kategorija unutar moga uma, već mišić kojega svakodnevno trebam vježbati ukoliko želim da mi dade neke rezultate.
Život me naučio da svakoga dana započnem s pozitivnim mislima, čak i onda kada mi se čini da nema nekog posebnog razloga, mogu ga izmisliti a onda s njime lijepo započeti dan. Nije stvar u tome kakve mi okolnosti život servira već što sam ja odlučio odabrati. Naučio me život da su iskustva koja stječem mnogo više vrijede nego stvari koje gomilam, jednom ću se okrenuti natrag i za jedno biti ponosan, a na drugo ostati potpuno ravnodušan.
Život me naučio da koristim svoj osmijeh što više, jer kada ti život nabaci stotine problema za živciranje ti si na kraju onaj koji odlučuješ kako ćeš na te probleme gledati i što ćeš s njima učiniti a osmijeh nikada stvari ne može pogoršati. Sad vidim koliko je stvari koje su mi izgledali kao porazi i promašaji zapravo bila jedna životna škola koja me pripremala za budućnost kakvu želim i zaslužujem imati.
