Što prolaze više godine želim sve manje vremena imati za nevažne stvari.
Sve manje se obazirati na nepotrebna prepucavanja i svađe, a sve više čuvati svoj unutarnji mir. Što prolaze godine sve manje dopuštam da me vrijeđaju tuđe uvrede, jednostavno distanciram se od njih jer shvaćam koliko je dragocjeno ne razmišljati o uzvraćanju, osvetama i spletkarenju a vrijeme provoditi s ljudima koje voliš i koji tebe vole shvaćajući koliki je to luksuz.
Što prolaze više godine sve manje dajem važnosti užurbanosti ovoga svijeta da mi nabija stres jer shvaćam da ništa nije toliko hitno i da je sve odgodivo, te da se ništa ne mora – osim umrijeti. Što prolaze više godine sve više sam u potrazi za ljudima koji su slični kao i ja, a sve manje gledam na one koje se drže visoko i u čijem sam društvu nekoć želio biti i sve bih za njega dao, kompromitirajući sebe i dopuštajući da mi očekivanja drugih potpuno iznerede moj život.
Što prolaze više godine sve manje se želim drugome opravdavati zašto nešto činim, zašto neke stvari mijenjam, a zašto ne. Želim više imati vremena za sebe, a manje za ljude koji su sa mnom samo zato što trenutno ne mogu biti s nekim drugim, pa im eto tako ubijam vrijeme i samoću. Što prolaze više godine shvaćam da je šutnja nekada najbolji odgovor na sve napade jer oni koji se bore protiv istine, ne vrijedi je rasipati na njih.
Što prolaze više godine shvaćam koliko sam zrelost skupo platio i kako mnogi ljudi ne razumiju odnos u kojem je povjerenje i iskrenost nešto što se podrazumijeva, već moraju to posebno naglasiti. Koliko još imam vremena – to ne znam, ali znam da to vrijeme ne smijem rasipati na nešto što me već naučilo iskustvo da ignoriram i povučem se. Povlačim se od svih nevažnih stvari jer želim još malo osjetiti ono dobro što mi život pruža.
