Nismo umorni od ljudi koji nam čine zlo, umorni smo od vlastitog sabotiranja života!

Mi nismo umorni od ljudi koji nam čine zlo, umorni smo od vlastitog sabotiranja svog života.

Umorni smo od toga što nemamo perspektive i što mislimo da nam uvijek netko drugi treba pokazati tu perspektivu i put koji vodi naprijed. Mi nismo umorni od ljudi koji nam neprestano davaju lijepa obećanja a ništa ne izvršavaju, umorni smo od toga što obećanja koja smo davali sebi nikada nismo izvršili a očekujemo to isto od drugih.

Mi nismo umorni od ljudi koji nas truju svojom negativnošću, davaju apokaliptična predviđanja, pronalaze samo loše vijesti i serviraju nam ih, umorni smo od toga da se nikako ne možemo izboriti za glas svoga srca, koji takve sadržaje više ne želi i odbija sudjelovati u tom negativnom hranidbenom lancu. Mi nismo umorni od ljudi koji se prave da su savršeni, od svakojakih maska na njihovim licima, od kričave šminke i lažnih fraza, umorni smo od vlastite glume.

No ništa nam ne pomaže požaliti se i nastaviti živjeti kako smo živjeli. Ništa nam se u životu ne mijenja kada krivnju za svoje probleme svalimo na druge. Ništa se u životu ne događa kada zatvorimo oči pred stvarnošću života i čekamo da se pred nama stvori neka čarobna slika koju smo poželjeli u svom umu. Treba jednom sebe pogledati u lice i reći istinu a ta je da smo sami odgovorni što nam je život takav kakav jest.

Kada si umoran, odmakni se od ljudi i obrazaca ponašanja koji te takvim čini. Udalji se od misli i osjećaja u kojima uvijek sebe vidiš kao žrtvu nekih sistema oko sebe, ljudi koji se pokušavaju okoristiti nekim tvojim resursom. Imaš moć u svojim rukama i odlukama. Kada si umoran od svega znaj da je samoća rješenje, ona duboka i jaka samoća kada si toliko sam da ti se otvaraju oči za nove perspektive u tvom životu i počinješ shvaćati da se svi odgovori upravo tu nalaze.

Mario Žuvela

Comments

0 comments